U velikoj radosti, povodom proslave jubileja 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve i 1500 godina postojanja manastira Rođenja Presvete Bogorodice – Podlastve, Njegova svetost Patrijarh srbski g. Irinej služio je danas Svetu arhijerejsku liturgiju i osveštao paraklis Svetog velikomučenika kosovskog cara Lazara i manastirske konake ove drevne ranohrišćanske svetinje.
Svjatjejšem Patrijarhu su sasluživali Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije, Preosvećena gospoda episkopi: mileševski Atanasije, budimljansko-nikšićki Joanikije, raško-prizrenski i kosovsko-metohijski Teodosije, pološko-kumanovski Joakim, bihaćko-petrovački Sergije, dioklijski Metodije, umorovljeni zahumsko-hercegovački Atanasije, mnogobrojno sveštenstvo i monaštvo, uz molitveno učešće više hiljada vjernika.
Liturgiji su prisustvovali ambasador Rusije i ambasador i konzul Srbije u Crnoj Gori, Vladislav Maslenikov, prof. dr Zoran Bingulac i Zoran Dojčinović, predstavnici opštinske vlasti Budve i Herceg Novog sa predsjednicima opština: Markom Batom Carevićem i Stevanom Katićem, mnogobrojne zvanice iz zemlje i okruženja.
U pastirskom slovu Njegova svetost Patrijarh srbski g. Irinej kazao je da nije u prilici da nešto više kaže zbog svog zdravstvenog stanja, ali da mora da kaže da je ovo veliki dan u našoj istoriji:
„Veliki dan pred licem Božijim i svim našim slavnim precima koji su živjeli na ovim prostorima na kojima vi i mi danas živimo, i na drugim prostorima naše svete blagoslovene zemlje Srbije i srbskih zemalja. Ovdje smo prisutni danas u velikom broju, kamo sreće i blagoslova Božijeg, kada bi ovako proslavljali sve velike naše praznike slaveći Boga i gledajući u lice svakoga od nas rođenoga brata koji nosi obraz i lik Božiji, jer je svaki čovjek ikona Božija“, naglasio je Patrijarh.
Kazao je da mnogi žele da vide Onoga koji je stvorio ovaj svijet, a pogledajmo samo svaki jedan drugoga u svakome ćemo vidjeti lik Božiji:
„U svakome od nas je Gospod usadio Svoju ikonu i lik, ne samo nas pravoslavne, već u svakoga čovjeka. Svi su ljudi stvorenja Božija i likovi Božiji, bez obzira na boju kože, naciju, kulturu i stepen kulture. Svi smo djeca Božija stvorenja ruku Božijih. Danas je veliki i blagosloveni dan. Naša crkva prije 8 vjekova dobila je značajno priznanje, jednu veliku ulogu među Crkavama, postala je autokefalna, ravna svim drugim velikim pravoslavnim Crkvama, počevši od Jerusalima, Antiohije, Carigrada…. To preveliko djelo izdejstvovao je Sveti Sava, najveća ličnost naše istorije i Svete pravoslavne crkve“.
Volja Božija je bila da je Sveti Sava imao mudroga oca Svetoga Simeona – Nemanju, kazao je Svjatješi i izrazio duboko vjerovanje da njegovo napuštanje Žiče i Studenice, i odlazak Svetome Savi u Svetu Goru, dao velikog duhovnog mudraca, veliku ličnost naše istorije. Patrijarh je istakao da su Sveti Sava i Nemanja znali da bez samostalne Crkve ne može biti ni samostalne države i tu su postavili temelj na kojem i danas postoji naša Crkva i država:
„Istorijska činjenica je da je autokefalnošću naše Crkve postala i autokefalna i naša država. Blagodareći tom daru Božijem uspjeli smo da preživimo strašni srednji vijek pod turskim ropstvom koje je trajalo nekoliko stotina godina. Da nam nije bilo Crkve, koja je prihvatila ulogu države kada je država nestala, mi danas ne bi postojali.“
Danas postojimo kao narod zahvaljujući Sv. Savi i Nemanji, naglasio je Patrijarh i podsjetio da doživljavamo i proživljavamo velika iskušenja, a mnogi koji su zazirali od naše moći i uloge i slave u istoriji, potrudili su se da ostvare staro rimsko pravilo: Podijeli, pa vladaj.
„Nažalost, tom iskušenju smo podlegli u našem vremenu, pa smo dopustili da nas drugi dijele i svađaju, i da nas odvaju jednog od drugoga, te danas doživljavamo velika iskušenja. Ali budući da imamo temelj duhovni, imamo i veliku blagodat Božiju, jer danas kada smo okupljeni ovdje sa nama su braćo i sestre i mnogi sveti ugodnici Božiji koji stoje pred licem Božijim, oni nas neće ostaviti“, besjedio je Patrijarh.
Njegova svetost je sa ovoga svetoga mjesta kao Patrijarh srbski poručio da čuvamo ono što je suštinski i glavno u našoj istoriji, našoj Crkvi i kulturi:
„To je vjera u Gospoda Isusa Hrista. To je sila, to je snaga, to je moć. Gospod je ni iz čega stvorio Crkvu, Svete apostole nagradio najvećim darovima, Božijim blagodatnim, koji su kao prosti ljudi osnovali Crkvu Hristovu koja od tada do danas postoji i vrši Svetu apostolsku ulogu i u našem narodu i u cijelom svijetu.“
Patrijarh je uputio apel srbskom narodu da ne napušta svoja ognjišta, jer u tuđim zemljama mnogi izgube svijest o sebi, vjeru, te poslije 10-ak godina zaborave kome narodu i pripadaju:
„Neće Gospod dopustiti da nestanemo sa lica zemlje. Sve što nam treba dato nam je. Zato upućujem apel vama prisutnima, a nadam se da taj apel obiđe našu zemlju i otadžbinu, ali i zemlje gdje živi naš narod: Ne ostavljajmo svoju blagoslovenu zemlju za koju su najveći sinovi dali doprinos njenom uspjehu i napretku, postavili su temelje koji nisu od danas do sutra. Ne napuštajmo svoju otadžbinu. Mi smo blagosloveni narod, naša kultura i istorija stoje na čvrstim temeljima koji se ne menjaju od danas do sjutra“, zaključio je srbski Patrijarh Irinej.
U ranohrišćanskoj krstionici iz VII vijeka, koja se nalazi između Hrama Rođenja Presvete Bogorodice i konaka, vladika Metodije je danas krstio novog slugu Božijeg Dušana a miropomazao ga je Njegova svetost Patrijarh srbski Irinej.
Visokopreosvećeni vladika Amfilohije je kazao da ova krstionica i poslije 15 vjekova rađa iznova i rađaće ako Bog da ponovo nove hrišćane:
„Već je vaskrsla, obnovljena i da Bog da da zaživi. Bog da blagoslovi Dušana, jer je po predanju car Dušan 1350. godine obnovio ovaj manastir, pa evo i Dušan se krštava u toj krstionici koja je u to vrijeme bila obnovljena.“
Mitropolit je pozdravio sve prisutne ističući da je ovo veliki sveti dan i veliki Božji blagoslov.
„Ovdje se ova služba Božja nastavlja 15 vjekova. Danas je naš mali Dušan kršten u onoj krstionici u kojoj se krštava skoro od apostolskih vremena, a koja se čuva u ovaj svetinji, i nastavlja se to sveto dijelo Crkve Božje, djelo prosvećenja istinom Božijom Hristovom, vječnom i neprolaznom, krštavanja u ime Oca i Sina i Duha Svetoga – Boga ljubavi koji je prizvao Svojim raspećem i vaskrsenjem na zajedništvo i ljubav sve ljude i sve zemaljske narode.“
Vladika je kazao da u Crkvi nema Grka ni Jevrejina, roba ni slobodnjaka, muškog ni ženskog, Kineza ni Amerikanca, ni Srbina ni Crnogorca niti Hrvata ili bilo kog drugog:
„To je Crkva Božja u kojoj su jedno i zajdeno prizvani da budu i u vremenu i u vječnosti. To je onaj blagoslov koji smo mi primili od drevnih apostola od Svete braće Kirila i Metodija, Nauma i Klimenta, od Svetog oca našeg Save – osnivača ove Svete crkve, pa onda redom do naših vremena, do Svetoga Vasilija Ostroškoga, Petra Cetinjskoga, do Svetog sveštenomučenika Joanikija i sa njime postaradalih sveštenomučenika i novomučenika.“
Podsjetio je da je i Podlastvi sahranjeno 80 nevinih mladića iz Grblja, Paštrovića, Pobora i Maina pobijenih u ona bezbožna vremena od bratoubilačke ruke:
„Daj Bože da ovo današnje čudo Božije koje se dogodilo ovdje, bude izmirenje braće, prizvanje na bratsku ljubav i slogu, da se prekine krvavo-bratoubilačko kolo koje je trajalo ovdje i u drevna vremena, a naročito od 1941. godine, pa na ovamo. Da se prekine taj bratoubilački duh i da se svi nadahnemo duhom ove drevne svetinje, svete krstionice u njoj sačuvane, Svetoga hrama Svetoga velikomučenika cara Lazara koji se žrtvovao za vjeru pravoslavnu i vječno i neprolazno Carstvo nebesko.“
Visokopreosvećni vladika je kazao da svi treba da se ugledamo na našega Svetoga patrijarha koji je, uprkos ljekarskim upozorenjima da ne bi trebao da putuje, došao na poziv Grbljana:
„To je veliki dar i svima nama, a veliki dar je i njemu ovaj narod Božji koji ga sa ovakvom ljubavlju pozdravlja i dočekuje!“
Još jednom se zahvalio svima dobrotvorima, priložnicima ove svetinje Božije i ovoga Svetoga hrama koji je šest puta rušen:
„Evo obnovljen je i danas ljepši nego što je ikada bio i veći sabor, uvjeren sam, od svih sabora koji su ranije bivali oko ovoga Svetog hrama“, poručio je Mitropolit Amfilohije.
Preosvećeni umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački g. Atanasije u liturgijskoj besjedi kazao je da je ovo dan Vaskrsenja, jer je Krst uvijek vodio u Vaskrs. Klanjamo se Gospodu raspetome i vaskrslome, Spasitelju svijeta, Krstu i Božijim ugodnicima krstonoscima, kao što je Sveti Lazar i njegov Sveti sin despot Stefan koji je produžio vijek srbskih zemalja, srpske vjere i naroda:
„Srećan i blagosloven ovaj dan i praznik! Sila Časnoga krsta i molitveno zastupništvo Sv. Lazara krstonosca neka bude sa svima vama molitvama Svjatješeg Patrijarha naslednika Svetoga Save! Obilježavamo 8 vjekova naše Crkve, a ona je samostalna bila, jer je bila apostolska. Kada je Sveti Sava u Žiči 1222. godine govorio svoju čuvenu besjedu o ostvarenju i držanju prave vjere, on je rekao: Mi naslijedismo od apostola i otaca ovo nasleđe, prejemstvo, apostolstvo.“
Blagoslovom Njegove svetosti i Svetog sinoda SPC dodijeljena su odlikovanja – orden Svetoga Save onima koji su se najviše trudili oko izgradnje i obnove manastira Podlastva, a koje je uručio Njegova svetost Patrijarh srbski g. Irinej: Stanku Magudu, predsjedniku Odbora za obnovu manastira, Marku Careviću, predsjedniku Opštine Budva, preduzetnicima braći Slavku i Momiru Tujkoviću i braći Žarku i Marku Kaluđeroviću. Zlatnim likom Svetoga Petra Lovćenskog Tajnovidca odlikovano je više Grbljana.
Sabranje je nastavaljeno svenarodnim saborom uz bogat kulturno-umjetnički program i hrišćansku trpezu ljubavi, koju su domaćini pripremili za sve prisutne.
Proslava 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve i 1500 godina postojanja manastira Rođenja Presvete Bogorodice – Podlastve, počela je juče dočekom Patrijarha srbskog i Svečanom akademijom na kojoj je Njegova svetost Patrijarh g. Irinej poručio da je živa pravoslavna vjera u Crnoj Gori i da je duhovna radost u grbaljskom manastiru Podlastva veliko ohrabrenje za cijelo Srpstvo.
***
Manastir Podlastva, sa crkvom Rođenja Presvete Bogorodice, nalazi se u blizini magistralnog puta Budva -Tivat – Kotor, na južnoj padini grbaljskog sela Lastva Grbaljska, po kojem je i dobio ime. Ubraja se među najznačajnija duhovna središta, ne samo Grblja nego cele Boke. Zajedno sa Miholjskom Prevlakom, koja predstavlja 800 godišnji temelj Svetosavskog pravoslavlja u Zeti – Crnoj Gori, manastir Podlastva je posebno sabirno i saborno mesto, kako Grblja, tako i celog Primorja.
Arheološka istraživanja izvršena na temeljima crkve Presvete Bogorodice u Podlastvi iz 1984. godine imala su za rezultat pronalazak ostataka ranohrišćanske bogomolje iz 6. veka, čime je dat veliki doprinos u proučavanju srednjevekovne arheologije na tim prostorima. Srednjovekovni centar duhovnosti Grblja dobio je još jednu duhovnu vertikalu koja ga je vezala duboko za temelje hrišćanstva. Takav, naizgled neočekivani obrt, gde se na mjestu čije se osnivanje po tradiciji pripisivalo caru Dušanu 1350. godine, dobio je još veći značaj jer je materijalnim dokazima potvrđeno njegovo 15-vekovno trajanje.
Prema predanju, manastir je podigao car Dušan 1350. godine. Prema istom predanju, preko tog dela Primorja, boraveći kratko u lastovskoj crkvi, sa obližnje morske obale, Sveti Sava, prvi Arhiepiskop srbski i osnivač Zetske episkopije, uputio se u Svetu Goru. Isto predanje tvrdi, da je Sveti Sava prolazio kroz to mesto kad je pošao u Jerusalim. Takođe, postoji predanje o grbaljskom poreklu kneza Lazara Hrebeljanovića.
Od nastanka, manastir Podlastva je bio duhovni i politički centar Grblja, svedok burnih događaja vezanih za bune protiv Mlečića i Turaka, što se reflektovalo na sudbinu manastira.
Posebno svjedočanstvo njegovog mučeništva jeste i nova grobnica 80 pobijenih Grbljana, Maina, Budvana, Pobora i Paštrovića u Baru na kraju Drugog svjetskog rata (tu prenijetih i sahranjenih 1992. godine blagoslovom Patrijarha srbskog Pavla), kao i stradanje sveštenomučenika Varnave Bućana, igumana Podlastve, ubijenog poslije velikog mučenja 1942. g. od bratske ruke. Uzevši u obzir sve ovo, manastir Podlastva bi sa pravom mogao nositi ime „Manastir mučenik”.
Manastir je nakon rušenja u Prvom svjetskom ratu osvještao tadašnji Mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Dožić, potonji Patrijah srbski, a danas 83 godine kasnije, novobnovljeni manastir osveštao je Njegova svetost Patrijah srbski g. Irinej.
Vesna Dević, Mitropolija
Foto: Jovan D. Radović