Bojan Kovačević ispisao istoriju PMF-a

U razgovoru za eTrafiku ističe da prilikom odabira fakulteta nije imao mnogo dileme. Osim sklonosti koju je pokazivao prema prirodnim naukama, on je razmišljao i o zaposlenju u budućnosti. Upisao je fiziku na PMF-u u Banjaluci, i tako spojio ono što voli i ono što će mu obezbijediti kvalitetan život u budućnosti.

 

„Pri upisu na fakultet razmišljao sam racionalno. Želio sam da mi profesija omogući zaposlenje nakon završenih studija. Pored te egzistencijalne strane, razmišljao sam i o onome što volim i što me ispunjava. Uvijek su mi bile bliske prirodne nauke iako je umjetnost dio mene. Upisao sam fiziku i tako sebi našao pravu mjeru“, rekao nam je Bojan.

 

Tokom studiranja njegovo besprijekorno znanje bilo je nagrađivano samo najvišim ocjenama. U Bojanovom indeksu nalaze se samo dvije devetke, dobijene u prvim godinama studija, a za koje kaže da bi ih možda i poništio da je znao šta će se kasnije dešavati.

 

„Kada sam  upisao fakultet cilj mi je bio da budem student koji neće obnavljati godine i koji će zadovoljiti svoje apetite prema znanju. Nije mi bio cilj da imam najviše ocjene, cilj mi je bilo znanje koje će biti nagrađeno ako je kvalitetno. Od sebe sam očekivao neke više ocjene, ali ne i desetke. Nisam postavljao sebi takve ciljeve niti sam želio da budem najbolji po svaku cijenu. Bio sam željan znanja. Imao sam potpunu slobodu, a ocjene nisu dolazili silom već kao nagrada za znanje“, ističe Bojan.

 

„Potvrđujemo da je Bojan Kovačević položio sve ispite predviđene Nastavnim planom i programom studijskog programa Fizika-opšti smjer. Bojanu je do kraja školovanja ostala odbrana diplomskog rada. Prosjek ocjena je 9,95 i sa ovim prosjekom Bojan je najbolji student Studijskog programa Fizika od osnivanja“, rekli su nam na PMF-u.

 

Iza najboljeg studenta fizike krije se mnogo sati rada, neprospavanih noći u vrijeme ispitnih rokova, ali i svakodnevnog zalaganja za nauku. Ipak, on ističe da se uz dobru organizaciju sve postiže te da je uvijek nalazio vremena i za druge aktivnosti. Kako kaže, da bi u nauci opstao moraš biti jedan od najboljih.

Tokom studija bio je stipendista fonda „Dr Milan Jelić“, a uz to je imao i stipendiju koju Ministarstvo prosvjete dodjeljuje za deficitarna zanimanja. Tako je svojim učenjem ostvario solidne finansijske prihode, koji su mu bili i stimulans da bude što uspiješniji. Novac je koristio za kupovinu materijala neophodnog  za rad kao i za posjete institutima u Beogradu i  astronomskim opservatorijumima gdje je upotpunjavao svoja znanja. 

 

Kroz cjelokupno svoje školovanje Bojan je bio među najboljima. Nakon završene osnovne škole sa odličnim uspjehom upisao je Opštu gimnaziju u Srbinju, koju je završio kao đak generacije te dobio Vukovu diplomu.

 

„To mi je dalo neku čvrstinu i odlučnost da mogu da ostvarim sve što hocu. Do laskave titule đaka generacije došao sam ne samo odličnim uspjehom kroz redovno obrazovanje, već i kroz vannastavne aktivnosti. U njih spadaju takmičenja, gdje sam se iz  različitih oblasti (srbskog jezika, istorije, fizike, matematike) plasirao u prva tri mjesta kako u nižim nivoima takmičenja, tako i na regionalnim i republičkim. Na takmičenju iz fizike bio sam visoko rangiran što mi je obezbjedilo plasman na BiH mini olimpijadu. Pripreme su bile u Beogradu na njihovom PMF-u. Tada sam se uvjerio da je to nešto što bih odgovaralo i mom senzibilitetu i mojim sposobnostima. Te kvalifikacije su prošle korektno“, priča nam Bojan.

 

Pored toga što je izvanredan student, može se pohvaliti i raskošnim talentom za slikarstvo, što je primijetila njegova učiteljica, koja je uticala na to da rano postane član likovnog udruženja mladih slikara u Srbinju. Tu je nastavio sticati znanja i proširivati svoj talenat kod akademskih slikara. Ubrzo su uslijedile i kolektivne izložbe. Nikada nije potisnuo svoju ljubav prema slikarstvu, samo je premjestio u drugi plan zbog nauke. Pored slikarstva, Bojan se šest godina aktivno bavio i folklorom. Bio je jedan od najmlađih članova prvog ansambla.

 

„Smatram da umjetnosti u Republici Srbskoj  nije dato toliko značaja. Znao sam da će prirodne nauke biti moj poziv dok će umjetnost biti nešto što će se paralelno razvijati. Ljubav i želja prema slikarstvu se nikada nisu ugasile, to je nešto što me čini potpunim. Nakon završenog fakulteta opet sam se posvetio malo više tome, tako da sada uzivam i nadoknađujem izgubljeno u tom pogledu. Sada se nađe češče vremena za neki crtež ili skicu nesto što me inspiriše u datom trenutku“, ističe on.

 

  

Prvi korak nakon uzimanja diplome je zaposlenje. Bojan očekuje ponudu za asistentsko mjesto, odmah nakon čega planira da upiše master studije u Beogradu ili Novom Sadu. Konačnu odluku o  usmjerenju još uvijek nema, ali misli da bi to mogla biti teorijska fizika.