Filmska produkcija u Republici Srpskoj

ISTINITA je, ali poražavajuća činjenica da klasična filmska produkcija u Republici Srpskoj uopšte ne postoji, a posljednji i jedini film na filmskoj traci urađen je 2000. godine. Osnovni razlog zbog koga se to desilo je taj što su filmska traka i laboratorijska obrada preskupi.

Sa druge strane, tu je nedostatak tehničke baze i zapanjujući podatak da u Republici Srpskoj ne postoji nijedna pouzdano ispravna filmska kamera, 16 mm, a kamoli 35 mm. Na filmu u Republici Srpskoj jedino rade, i to sporadično, malobrojni kinoamateri na amaterskim filmskim formatima.

Međutim, na takvo stanje svakako utiče i nedostatak finansija i planskog finansiranja produkcije, bilo od određenih namjenskih fondova (koji u Republici Srpskoj ne postoje), bilo od strane jakih filmskih producenata, kojih kod nas takođe nema.

Nacrt Zakona o filmskoj djelatnosti Republike Srpske napravljen je 2005. godine, a prema najavama iz Ministarstava prosvjete i kulture uskoro bi trebao ući u proceduru.

- Filmska produkcija bilo gdje u svijetu vrti se oko jednog osnovnog problema, a to su finansije. Međutim, kada je riječ o filmskoj proizvodnji u Republici Srpskoj, problem je daleko složeniji. Prije svega, treba jasno postaviti stvari onakvim kakve jesu - ne postoji nikakva filmska produkcija u Republici Srpskoj, bar ne u ozbiljnim razmjerama, koje podrazumijevaju potpunu i kontinuiranu produkciju dugometražnog igranog filma - istakla je direktor banjolučkog "Kratkofila" Darija Buzaković.

Ona smatra da treba uzeti u obzir činjenicu da Republika Srpska nema tradiciju snimanja filmova, (da ni u vrijeme bivše Jugoslavije ovi prostori nisu bili ozbiljan filmski centar) i da nije naslijedila infrastrukturu i kadrove koji bi mogli da pokrenu razvoj u novom dobu.

- Ono što zabrinjava je da se u Republici Srpskoj do sada nije sistematski i strateški prišlo rješavanju ovog problema. Nema novog zakona koji će regulisati stanje u kinematografiji u skladu sa savremenim svjetskim tehničkim i tehnološkim promjenama u ovoj oblasti, nema niti jedne zvanične ustanove koja usmjerava razvoj kinematografije Republike Srpske prema nekom zadatom planu. Sve se svodi na jedno, manje-više haotično lutanje bez ciljeva i jasnih planova. U prilog tome govore i rezultati koji su ostvareni u filmskoj proizvodnji od uspostavljanja imena Republike Srpske - naglasila je Darija Buzaković.

Može se i ocijeniti da vlada prilično ambivalentan odnos prema filmu i filmskoj produkciji u Republici Srpskoj, jer organizatori i najmanjeg sijela, (da ne govorimo o turbo-folk manifestacijama) bez ikakvih problema nađu novac od sponzora, dok filmadžije mogu o tome samo da sanjaju, jer uobičajen izgovor od strane koja ima novac je: "ma kakav film!".

Neosporno je da u Republici Srpskoj ima talentovanih kadrova, ali nedostaje i novca i organizacije. Školovani ljudi već godinama izlaze sa banjolučke Akademije umjetnosti, a većina njih ni ne dobije šansu da se ozbiljno počne baviti filmom.

- Akademija umjetnosti u Banjoj Luci ima zaista velike kreativne potencijale kada su u pitanju kadrovi koji treba da se bave ili se već sada bave filmskim radom. Iz generacije u generaciju imamo potencijalne autore filmova koji nikako da dođu na red za snimanje zato što se za njih još uvek ne odvajaju nikakva odgovarajuća sredstva, a sve do sada rađeno je na prečac, bez određenog plana ili dugoročnog planiranja - smatra v. d. šefa Dramskog odsjeka na banjolučkoj Akademiji umjetnosti Zoran Đerić.

On je podsjetio da banjolučka Akademija umjetnosti školuje buduće dramaturge, snimatelje, montažere, glumce, pozorišne i filmske reditelje.

- Filmskom djelatnošću u Republici Srpskoj mora se baviti ozbiljno, planski, namijeniti odgovarajuća sredstva, koja u početku mogu da budu i skromnija. Ali mora se ići prema ambicijama jedne kinematografije, koja je u povoju, jer igranih filmova, za sada nema u Republici Srpskoj - rekao je Đerić.

Darija Buzaković rješenje pitanja filmske produkcije u Republici Srpskoj vidi u primjeru zemalja iz našeg okruženja.

- To nije nešto što mi osmišljavamo i postavljamo pravila za ostatak svijeta, pa se od nas zahtijeva ogromna odgovornost i stručnost. Dovoljno je samo da pogledamo kako su se sa tim izborile republike koje nas okružuju. Nemojmo zaboraviti da kinematografija nije samo snimanje filmova. Ipak je malo složenija od toga. I ne razvija se preko noći. Za to je potrebno vremena, novca, a prije svega znanja sposobnih i stručnih kadrova koji u svakom trenutku znaju šta rade i kako da obave svoj posao u skladu sa standardima koji su postavljeni u svjetskoj kinematografiji - ocijenila je Darija Buzaković.

Čak je i Federacija BiH odmakla daleko od Republike Srpske u pogledu filma, imaju organizovanu produkciju u žanru igranog filma, fondaciju za kinematografiju, jake filmske lobije koji bez problema nađu novac za finansiranje.

Tamo su odavno shvatili značaj domaće filmske produkcije, planski ulaze u projekte, održavaju kontinuitet u filmskoj produkciji.

- Jasno je da Republika Srpska mora mnogo da radi da bi se uopšte približila Federaciji BiH po ovom pitanju. Kada odete bilo gdje u svijet i spomenete kinematografiju BiH, prve asocijacije su filmovi snimljeni u Sarajevu, koji su se okitili nekim od najprestižnijih svjetskih filmskih nagrada. "Sarajevo film festival" je jedan od najpriznatijih filmskih festivala u regionu - rekla je Darija Buzaković.

Ništa se to nije desilo preko noći, dodala je ona, i sigurno ne bi bilo ovako da svemu tome Vlada Federacije BiH nije zaista ozbiljno pristupila, uvidjevši sve prednosti toga na svjetskom planu.

- Mora postojati prije svega Zakon koji će regulisati ovo pitanje po savremenim standardima. Takođe i Centar za razvoj kinematografije, kao institucija koja će planski raditi na razvoju svih segmenata kinematografije. Ne vrijedi vam ni novac ukoliko ne znate u šta da ga uložite i kako da ga rasporedite. To jednostavno ne donosi značajne rezultate - smatra Buzakovićeva.

Da ništa nije nemoguće i nedostižno ona je dokazala kada je ove godine u junu organizovala filmski festival "Kratkofil".

- Ovogodišnji "Kratkofil" je poprilično pokazao da je moguće gotovo ni iz čega stvoriti nešto čega se ne možemo postidjeti bilo gdje i koji je ucrtao ime Banja Luka na svjetsku mapu filmskih događaja. Na "Kratkofilu" je prikazano i nekoliko sjajnih filmova koji su radili naši umjetnici, što pokazuje da postoji potencijal neophodan da bi se nešto pokrenulo. Ukoliko se svemu pristupi sistematski i planski, dobri rezultati zasigurno neće izostati - zaključila je Darija Buzaković.

Mišljenje Zorana Đerića je da se u Republici Srpskoj mora napraviti ozbiljan projekat, koji bi planirao jedan igrani film godišnje i nekoliko kratkih i dokumentarnih.

- Za to moraju da se planiraju i odgovarajuća sredstva, jer je film i u mnogo bogatijim društvima skupa djelatnost i ne može biti prepušten pojedincima, nekim sponzorima ili nečijoj dobroj volji - istakao je Đerić.

Autorima dugometražnih filmova u Republici Srpskoj pridružio se i Zoran Radonjić iz Prijedora, koji je krajem prošle godine napravio dječije ostvarenje "Duboko u šumi".

- Što se tiče novca za ovaj film, snalazili smo se preko kredita, naše sopstvene opreme i lokalnih donatora. Imamo olakšicu što prijedorski glumci pristaju da glume bez novčane nadoknade. Međutim, djeca su dobro prihvatila film, a dobili smo podršku Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, pa smo "Duboko u šumi" prikazivali u osnovnim školama - podsjetio je Radonjić.

Kao svijetlu tačku vezanu za ovaj film, Radonjić je naveo ponudu "Megakom film" iz Beograda da se "Duboko u šumi" prikaže na "International festival kids" u beogradskom Domu sindikata, a kasnije u Novom Sadu i Subotici.

- Uspjeli smo zaraditi toliko na filmu da smo platili honorare i dio opreme. Trebalo bi obezbijediti bar malo novca za domaće autore, koji žele da se bave filmom, pa da svako pokaže šta može da napravi. Da sam imao samo 10 hiljada maraka više za film koji sam radio, napravio bih mnogo više - rekao je Radonjić, koji je već počeo raditi novi dječiji film "Otmica".

Direktor Kinoteke Republike Srpske i "Srna filma" Milovan Pandurević podsjetio je da u svim zakonima o filmskoj djelatnosti važno mjesto zauzimaju kinoteke i rekao da se nada skorom donošenju Zakona o filmskoj djelatnosti.

- Tako će biti i u Zakonu o filmskoj djelatnosti Republike Srpske. Odrediće se odnos prema Kinoteci Republike Srpske. A to podrazumijeva dostavljanje boljih kopija filmova za čuvanje i zaštitu u Kinoteci Republike Srpske - rekao je Pandurević.

Bilo kako bilo, sedma umjetnost trenutno nije pod najsrećnijom zvijezdom, kada je u pitanju Republika Srpska. Rijetki filmovi, nastali na ovom području, mnogo mladih ljudi koji izlaze sa Akademije umjetnosti, najbolja su slika stanja koje trenutno vlada kod nas.

Sigurno je da će se to u budućnosti morati promijeniti, kako bi naši filmski autori imali priliku da se upoznaju sa svijetom, a i svijet sa njima.

"HEROJI ZA JEDAN DAN"

"Heroji za jedan dan", dugometražni igrani film, u režiji Boriše Savića, snimljen je 2005. godine u Banjoj Luci, u produkciji Asocijacije za vizuelnu kulturu "VIZart" , a u koprodukciji Akademije umjetnosti Banja Luka.

To je zapravo bio diplomski rad studenta banjolučke Akademije umjetnosti Boriše Savića, Saše Petkovića (snimatelj) i Igora Đurovića (montaža). Riječ je o komediji koja govori o mladim ljudima u potrazi za novcem "preko noći". Ekipu filma osim banjolučkih glumaca Velimira Blanića, Dušana Majkića, Vladimira Đorđevića, Slađane Zrnić, Željka Kasapa, Nikoline Đorđević i Dragoslava Medojevića, čine i Zoran Cvijanović, Dragan Bjelogrlić i Nikola Pejaković iz Srbije.

KADROVI

- Svaki segment razvoja kinematografije Republike Srpske zahtijeva jedan sistematičan i ozbiljan pristup i mnogo je stavki na kojima mora da se radi. No, osnovno je da se na tome mora raditi planski i sistematski i da to moraju raditi kadrovi kojima nijedan segment tog posla nije nepoznat - smatra Darija Buzaković.

MIODRAG MANOJLOVIĆ

- Najvažniji je obrazovni sistem i inicijativa. Naravno, postoji i novčani problem, tj. fond iz koga bi finansirali filmove. Međutim, mnogo je bitno da se čovjek obrazuje do te mjere, da napravi kvalitetan film - rekao je Miodrag Manojlović iz Banje Luke, autor filma "Uobičajeno", koji je proglašen jednim od dva najbolja ostvarenja na "Kratkofilu".

Ovaj film je snimljen 2007. godine, u produkciji organizacije "Protok", a scenario je nastao 2004. Riječ je o niskobudžetnom filmu, koji je koštao pet evra. Manojlović je istakao da su tako željeli da pokažu kako se i sa malo novca može napraviti film.