SNP "Izbor je naš" odgovara Rajku Vasiću otvorenim pismom

Oprosti mu, Bože, jer ne zna šta govori i piše.

Samo  ovako mogu početi ovo pismo, koje je reakcija na Vaš tekst pod nazivom „Sretan zatvordan“. U njemu kritikujete akciju Pokreta pod nazivom „Srećan Ti rođendan, Predsjedniče“, i pišete da su Srbi trebali suditi prvom predsjedniku Republike Srpske, dr Radovanu Karadžiću, i osuditi ga na smrt javnim strijeljanjem… 

A, zašto  je dr Radovan Karadžić kriv? Da li je kriv što se stavio na čelo srpskog  naroda kada je bilo najteže, kako bi spriječio  ponavljanje genocida nad svojim narodom iz Drugog svjetskog rata? Da li je kriv što je najviše učestvovao u stvaranju Republike Srpske? Da li je kriv što, zahvaljujući najviše Njemu, nije došlo do međusobnog ubijanja Srba po ideološkoj osnovi? Da li je kriv i za vraćanje vjeronauke u škole i što je na taj način našim pokoljenjima dao istinsku nadu i smisao u život? Da li je kriv što je bio istinski mirotvorac, ali i što je oko sebe imao malo hrabrih ljudi, i to ne samo Srba, da slijede Njegovu viziju? Da li je kriv i sada, što pred Haškim sudom, ne potpomognut od države, iznosi istinu o događajima u vezi sa razbijanjem Jugoslavije, i na taj način sprečava da se Republika Srpska proglasi genocidnom tvorevinom? I takvog čovjeka treba javno strijeljati?! To čak ne iznenađuje, jer zlo samo što se nije zacarilo. Grijesi tuđi su uvijek ispred nas, a gdje su naši? Možemo li se staviti u Njegovu kožu i prije, dok je bio na vlasti, i sada? Možemo li se staviti u kožu Njegove porodice? Uopšte, u kožu mučenika? Možemo li pomisliti da je i On nečiji sin, otac, brat?

Da bismo  se kao narod spasili i bili ljudi, gospodine Vasiću, treba najviše razumijevanja, ljubavi, praštanja, a ne samorušilačke energije. Bilo je mnogih koji su osporavali velike. Koliko ih je samo bilo koji su pljuvali i bacali se na Hrista. Žao mi je i tih mnogobrojnih, oni su kao ništa. Ni ime, ni lik im se ne pamte. Žao mi ih je, jer su imali najružniju ulogu u istoriji, ali mora biti i takvih, kako bi se veliki, ali malobrojni, pokazali u svoj svojoj ljepoti. Pokret je sa radošću proslavio Radovanov rođendan, ali, još bismo veće slavlje priredili, kada Vi ne biste mislili na kojoj je strani većina svijeta, već da gledate gdje je pravda, istina i ljubav, i kada biste se izmirili sa tradicijom, Bogom i, naravno, bratom Radovanom. Narod bi sa velikom radošću dočekao Vaš povratak, kao onaj otac koji je proslavio povratak razbludnjelog sina. A narod zna na kojoj je strani Radovan.

Jednom  prilikom kad sam razgovarao sa Njim, osjetio sam Njegovu veliku brigu za srpski narod i Republiku Srpsku, ali, i odlučnost i optimizam da uspije da odbrani sebe i Srpsku. Tada mi je još rekao da je On svoj život ispunio. Ima porodicu, unučad, a mnogi mladići su poginuli za Republiku Srpsku, a da se nisu stigli ni oženiti. Rekao je da se zbog njih valja boriti.

Gospodine Vasiću, pišem Vam ovo kao običan čovjek, rudar, ne želeći da sa Vama polemišem, i zato Vas molim da, ako ima  potrebe, ponovo pročitate ovo pismo. 

Uz želju da svi stanemo u odbranu svog naroda i svakog njegovog pripadnika, srdačno Vas pozdravljamo.   

SRETAN ZATVORDAN
piše: Rajko Vasić

Po kišnom banjalučkom vremenu održana je Parada ponosa čiji je osnovni cilj bio da se u Hagu Caru Radovanu čestita rođendan. Javno, demonstrativno, koristeći pri tome kratko zaustavljanje kolone kamiona i automobila u centru grada da bi se rukovodstvo Čestitališta pomolilo bogu i uzelo blagoslov za svoju akciju.
Prva pogreška. U Hagu Car Radovan nije volio popove i crkvu. Smatrao ih je tek alatkom na svom putu, putu Čupavog Prosvjetitelja za Srbe.
Druga pogreška je što se još jednom svima u tom, inače Srbima izrazito i neskriveno naklonjenom svijetu, pruža dokaz o potpunoj iščašenosti zgloba u kome su povezani Srbi i Vrijeme.
Ali cijela ta parada koju je organizovao Srpski narodni pokret Izbor je naš i izvjesni Dane Čanković, nije inspirativna jer je to samo obična nataložina starog proteklog, proludjelog i probudalasanog vremena.
Stoga ću, kao i svaki pravi balkanoidni klasik, citirati sam sebe.
U knjizi BiH ne postoji, koju sam objavio u januaru 2006., napisao sam kratki tekstić o Blagu Cara Radovana. Dakle:
Radovan Karadžić ne treba da ide u Hag. Njemu bi Srbi trebali suditi ovdje i osuditi ga na smrt javnim strijeljanjem na Trgu iseljenih, prognanih, prevarenih i uništenih Srba.
Radovan Karadžić je usrao hiljadu godina poštene srpske istorije a kriv je, najmanje, za:
• Lakomisleno organizovanje rata, zajedno sa muslimanskim i hrvatskim radovanima, u kome su nepotrebno stradali Srbi i njihova imovina i u kome su počinili nezaboravljive zločine
• Oranizovanje kriminala i šverca, u toku i poslije rata, u kome je mali broj ljudi preoteo društvenu i privatnu imovinu
• Marginalizovanje ratnih i poratnih ustavnih institucija pri čemu je sebi, kao nikad izabranom lideru, prigrabio svu vlast i moć
• Poistovjećivanje SDS (tj. Njega i njegove uske klike) sa državnim institucijama
• Preporuku da članovi SDS-a ne idu u rat da bi imao ko vladati poslije rata
• Latentni sukob sa Vojskom Republike Srpske
• Formiranje lične nelegalne špijunsko-policijske organizacije koja nije nikome odgovorala osim njemu lično („Tajfun“)
• Prepuštanje ovdašnjih srpskih ustanvih poslova Slobodanu Miloševiću
• Sukobljavanje ovdašnjih Srba sa međunarodnom zajednicom
• Prodaju i predaju srpskih teritorija
• Pljačku filijala SDK i banaka pri kraju i po završetku rata...
Završen citat.