Amfilohije: Bogoubilački i bratoubilački duh u Crnoj Gori se proglašava za identitet i budućnost Crne Gore

18.01.2020. god.

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije sa sveštenstvom služio je danas, 17. januara, na praznik Svetog Jevstatija I Arhiepiskopa srbskog, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Miholjska Prevlaka.

Prije Liturgije vladika Amfilohije je u čin rase i kamilavke zamonašio iskušenika ove obitelji Todora, davši mu ime Anastasije po Svetom prepodobnomučeniku Anastasiju koji se slavi 22. januara. Vladika je kazao da je ova sveta obitelj dobila novog Hristovog svjedoka – monaha Anastasija što znači Vaskrsenko, da bi silom Hristovog vaskrsenja ispunio sebe i svoj život i posvjedočio Hrista duhovnim ognjem vjere, bogoljublja i bratoljublja.

Visokopreosvećni Mitropolit je kazao da je poslanje svih koji su bili Hristovi kroz vjekove, koji su bili svjedoci živoga Boga, da Ga svjedoče i da nose Njegov krst, po riječima Hristovim da ih šalje kao jaganjce među vukove.

„Tako su i onih prvih 12 apostola, kao i poslije njih sedamdeset apostola, krenuli su za Hristom odrekli se sebe i poslužili su Ga i životom svojim, riječima i djelima, a mnogi i mučeničkom smrću, kazao je vladika podsjetivši da je i Miholjska Prevlaka mjesto gdje su kroz vjekove živjeli svjedoci Hristovi još od vremena rimskog imperatora prokletoga cara Dukljanina, koji je ubijao i od hrišćana otimao imovinu.

Podsjetivši da danas proslavljamo Svetog Jevstatija Prevlačkoga, ovdašnjeg episkopa, kojeg je Sveti Sava postavio, a koji se prvobitno u manastiru Hilandaru podvizavao, vladika je kazao da je on ovdje bio svetionik i svjedok Hristov, da bi potom otišao u Žiču, Pećku patrijaršiju i postao među prvim srbskim arhiepiskopima, poslije Svetoga Save i Svetoga Arsenija:

„Sveti Jevstatije divni svjedok Hristov, poslan od Gospoda, posvjedočio je Gospoda svojim životom, djelima i svjedoči ga do naših vremena svojim prisusutvom i svetim spomenom i u Pećkoj patrijaršiji i ovdje.“

Mitropolit je kazao da iako smo se nadali da u ova naša vremena neće biti više tih prokletih careva Dukljana, Hozroja, gonitelja Crkve persijskih, Crkva Hristova je kroz svu istoriju na krstu i raspeću kroz vjekove u svim zemaljskim narodima, gonjena i progonjena, i da je to ostalo do naših vremeni.

„Evo danas novi carevi Hozroji i Dukljani gone i progone Crkvu Božiju, otimaju, hoće da obesvećuju hramove kao što su to činili prokleti car Dukljanin i Hozroje. Donijet je i kod nas bezakoni zakon od Vlade Crne Gore, koji je istovjetan sa zakonom koji je vladao za vrijeme prokletog cara Dukljanina i prema kome se upravljao Hozroje, paganski, bezbožni car persijski.“

I u 21. vijeku se nastavlja ta priča, kazao je Mitropolit, ali Crkva Božija i duše prosvećene svjetlošću istine Božije ostaju vjerne Hristu Gospodu i naš narod, koji se duhovno probudio i vaskrsao, okuplja se oko svetinja Božijih.

Govoreći o pogubnosti bogoubilačkog i bratoubilačkog duha koji se prvo poslije Oktobarske revolucije zacario u Sovjetskom Savezu, a kasnije prenijet i kod nas, tokom i poslije Drugog svjetskog rata, Visokopreosvećni Mitropolit je kazao da se taj bogoubilački i bratoubilački duh nastavlja danas u Crnoj Gori i proglašava za identitet i budućnost Crne Gore:

„Iz bogoubilačkog i bratoubilačkog duha se rađaju i ovi zakoni – bezakonja koja se nameću Crnoj Gori i preko toga povratak prokletom caru Dukljaninu i Hozroju, bezbožnom caru persijskom.“

Naglasio je da se današnja crnogorska himna prvi put pjevala od strane Sekule Drljevića u Staroj Gradiški:

„I ova Crna Gora koja se danas stvara sa tim bezakonjima, nije Crna Gora 13. jula, već je to fašistička Crna Gora 12. jula Sekule Drljevića iz Stare Gradiške gdje je bilo krvavo bratoubilaštvo od strane fašista. Da se pomolimo Bogu da urazumi one koji danas vladaju Crnom Gorom, da ne nastavljaju to zlokobno djelo bratoubistva i bogoubistva u svome narodu, nego da se vrate onom izvornom hrišćanskom duhu koji je ovdje vladao vjekovima, a kojim je sagrađeno u Crnoj Gori sve što je sagrađeno i sačuvano kroz vjekove, i kojim su živjeli svi oni veliki svjedoci vjere Hristove, i boguljublja i bratoljublja.“

Pomolivši se da se današnji vlastodršci otkažu od duha persijskog cara Hozroja paganskog i prokletoga cara Dukljanina, da se oslobode duha zatrovanog brozomorom, duhom bogoubilaštva i bratoubilaštva, Mitropolit je pozvao sve da ponovo zaživimo duhom Jevanđelja, duhom ljubavi prema Bogu, koji jeste ljubav, i jedni prema drugima – hristolikoj ljubavi:

„To je ljubav koju Crkva svjedoči i svi sveti mučenici kroz vjekove, od Prevlačakih do Prepodobnog mučenika Anastasija, čije ime je primio naš dosadašnji Todor, pa do svih ostalih koji su za Hrista postradali, noseći Njegov časni krst živeći saglasno Jevanđelju.“

Vladika je blagosiljao i prerezao slavski kolač u čast Sv. Jevstatija Prevlačkog Arhiepiskopa srbskog koji je slava hora Svetog Jevstatija iz Budve, a nakon Liturgije je osveštao zvono koje je priložio Vitalij Poslšikov iz Voronježa.

Blagosloveći priložnika i njegovu porodicu, Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije je kazao da ovaj posebni dar spaja drevni Voronjež i ovo vjekovno sabiralište na Miholjskoj Prevlaci, Rusiju i Crnu Goru, i sveukupni slovenski narod.

Vesna Dević, Mitropolija