Tragična sudbina velikih ruskih pesnika (8.)
„Čovek nije ono što su od njega napravili vreme, ljudi i događaji, nego ono što je on sam od sebe sazdao.“
Legendarni ruski pesnik koji je preminuo u utorak, 1. juna 2010, sahranjen je petatk, 4. juna, na Novodevičjem groblju u Moskvi. U prepodnevnim satima u Centralnom domu književnika održana je komemoracija velikom ruskom pesniku. Hiljade ljudi je došlo da se oprosti s njim, među kojima su bili i specijalni izaslanik predsednika Ruske Federacije za međunarodnu kulturnu saradnju Mihail Šidkoj, pisac Vladimir Vojnovič, direktorka Muzeja likovnih umetnosti „Puškin“ Irina Antonova, kolege pesnici: Jevgenije Jevtušenko, Oljesja Nikolajeva, Vladimir Višnjevski, Jurij Kublanovski, Anderj Dementjev, Jevgenije Rejn, reditelji Oljeg Tabakov i Mark Zaharov, rukovodilac Ruske štampe Mihail Seslavinski i mnogi drugi.
Andrej Andrejevič Voznesenski rođen je 12. maja 1933. g. u Moskvi, a sa 14. g. je poslao svoje stihove Borisu Pasternaku koji ga je posle toga pozvao u goste, i taj događaj je opedelio ceo njgov život.
Godine 1957. završava Moskovski arhitektonski fakultet i to obeležava stihovima:
„Zbogom arhitekturo! Plamsajte široko govedranici u amur stilu i rajkomi u rokoko.”
Hruščov: „Uzmite svoj pasoš i van iz zemlje, gospodine Voznesnski“!
Počeo je da objavljuje 1958, a oficijelna književna kritika ga nije prihvatila. Na sasatnku sa stvralačkom inteligencijiom u Kremlju 1963. g. tadašnji gensek Nikita Sergejevič Hruščov svoju oštru kritku koju mu je uputio završio je naredbom:
„Pokupite svoj pasoš i idite van, gospodine Voznesenski!”
Međitim, i za vreme privremene nemisloti u koju je dospeo, njegove pesničke zbirke su izdavane u velikom tiražu. Godine 1960. on čita svoje pesme u Parizu i Minhenu, a pored Francuske putuje u Italiju i druge zapadne zemlje, a utiske sa tih putovanja je sročio u stihovima.
Pesnička zbirka „Antimiri” izlazi mu 1964, a dve godine kasnije „Ahilovo srce”, zatim 1970. „Senka zvuka“ onda slede pesničke knjige: „Pogled“ (1972), „Pusti pticu“ (1974.), „Hrastiov list violončela“ (1975.), „Vitražnih dela mjastor“ (1976.), „Sablazni“ (1979.). Te godine učestvuje i u pripremanju samizdatskog almanaha „Metropol”.
Početkom osamdesetih ogleda se i u prozi startujući sa povešću “O” (1982. ), i nastavlja sa „Poslovođama duha. Prozna i pesnička dela“ (1984.), „Roa. Stihovi i proza“ (1987.).
Godine 1990. izlazi iz štampe „Aksioma samotraga“, a godinu dana kasnije „Rossiя. Poezija“.
Po stihovima Voznesenskog Ljubimov je u pozorištu na Taganki uradio predstavu „Antimiri“, dok je Aleksej Ribnikov je komponovao rok-operu „Junona i Avos“, koju je Mark Zaharov postavio na scenu „Lenkoma“ i još uvek je na repertoaru. Rodion Ščedrin je komponovao muzičko delo „Poetorija“.
Voznesenski je poznat i po tome što je eskperimentisao u oblasti umetnilke forme, stvarajući tzv „videome“ u kojima su stihovi grupisani zajedno sa crtežima, fotografijama, slovnim kompoicijama, tekst je raspoređen u unapred datim formama, kao na primer ciklus „Raspeće“ u obliku krsta.
Pri kraju života Voznesneski je bio teško oboleo pretrpivši dve operacije. Poslednji put se u javosti pojavio 25. janura na uručenju nagrade „Trijumf“ u muzeju „Puškin“. Za zbirku pesama „Vitražnih dela majstor“.
Vozneseneski je 1978. dobio Državnu nagradu SSSR-a, izdatu dve godine ranije, počasni je član desetak akademija među kojima i Ruske akademije obrazovanja (od 1993.), Američke akademije književnosti i umetnosti, Bavarske akademije umetnosti, Pariske akademije „Braća Gonkur“, Evropske akademije poezije.
Svojim prijateljem su ga smatrali Sartr, Hajdeger, Pikaso, a pesme mu je na engleski prevodio Robert Kenedi.
Kad su mu izražavali zabrinutost povodom njegove teške bolesti, on je stoički samo odmahivao rukom govoreći:
„Nije to ništa, Puškin se držao do poslednje, samrtne ure, a Pasternak do posldenjeg meseca. Ja sam u relativnom komforu, ne opterećuju me, hvala Bogu, odnosi sa carem, pa nema ništa da se razjašnjava…”
O svom stvaralaštvu pesnik je govorio:
„Od svih svojih faza i perioda najviše volim drugu polovinu sedamdesetih i možda ponešto iz poznih devedesetih, a sve osatlo je čista avangarda, bez brige o tome šta će ko reći.”
Svoje životno doba popularni ruski poeta nikad nije uzimao ozbiljno, a znao je da kaže: kad je napunio 70. godinu , prestao je da misli koliko je preživeo i koliko mu je još ostalo od života, „jer čovek – nije ono što su od njega napravili vreme, ljudi i događaji, nego ono što je on sam od sebe sazdao“.
Branko Rakočević
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba objasnio je da ukrajinski konzolati više neće služiti borbenim muškarcima koji borave u inostranstvu
Estonski ministar unutrašnjih poslova Lauri Laanemets je ranije takođe predložio da se Ruska pravoslavna crkva označi kao teroristička organizacija
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.