BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Vojevanje zemljodelca iz Svračkova

10.09.2017. god.


Ze­mljo­de­lac žu­lje­vi­tih ru­ku i hra­bar rat­nik bio je Bo­žo Mar­ko­vić (1883–1963). Te­žač­ki ra­dio na po­snoj ze­mlji u br­di­ma Svrač­ko­va kod Po­že­ge da po­ro­di­cu ot­hra­ni, a rat­ne tru­be od­vu­kle su ga na bo­ji­šta u mla­da­lač­koj sna­zi. Se­dam go­di­na pro­veo u uni­for­mi, kao ar­ti­lje­rac vo­je­vao u oba bal­kan­ska i Ve­li­kom ra­tu, me­da­lju za hra­brost ste­kao. I ma­da sa sa­mo če­ti­ri raz­re­da ško­le, ru­kom je be­le­žio svo­ja rat­na pu­te­še­stvi­ja. Ka­sni­je, u po­znoj sta­ro­sti, sva ta se­ća­nja ob­je­di­nio je u ru­ko­pi­su na 17 stra­na, ko­ji su nam ovih da­na pre­do­či­li nje­go­vi po­tom­ci na­sta­nje­ni u po­že­škom se­lu Go­do­vi­ku. „Mar­ko­vić Bo­žo, moj ži­vot“, na­slo­vio je tu za­o­stav­šti­nu. 

Ru­ko­pis po­či­nje se­ća­nji­ma na bal­kan­ske ra­to­ve, kad se nje­go­va ba­te­ri­ja bo­ri­la na ju­žnim na­šim pro­sto­ri­ma. „Kad sam na Vi­dov­dan 1914. do­šo ku­ći, otac i maj­ka ob­ra­do­va­še se. Iz­dr­žah dva ra­ta, osta­doh živ, dok od­jed­nom iz­ne­na­da mo­bi­li­za­ci­ja 12. ju­la 1914.(po sta­rom ka­len­da­ru). Ni­sam se ni od­mo­ri­jo, tre­ba opet u rat da se ide...”, pi­še Bo­žo. 

U Pr­vom svet­skom ra­tu vo­je­vao je pro­tiv Austri­ja­na­ca naj­pre kod Vi­še­gra­da, ali kad je ne­pri­ja­telj na­sr­nuo na se­ver­no Pod­ri­nje, deo srp­ske voj­ske je ta­mo oti­šao u po­moć. Bo­rio se tob­dži­ja Bo­žo iz­nad Krup­nja, na Mač­ko­vom ka­me­nu, no­vem­bra 1914. bio u je­di­ni­ca­ma ko­je su sna­žno po­ti­snu­le Austri­jan­ce i pre­ba­ci­li ih pre­ko Sa­ve i Dri­ne. „I ta­ko Šva­be ce­lo vre­me ni­su sme­le no­sa po­mo­li­ti pre­ko na­še gra­ni­ce dok ni­su sklo­pi­li sa­vez s Bu­ga­ri­ma“, pi­še i do­da­je da ga je 1915. na­šao ti­fus, ali se iz­le­čio u po­že­škoj voj­noj bol­ni­ci, pa na le­to do­šao u svo­ju ba­te­ri­ju u Ve­les. Tu su ih 1. ok­to­bra no­ću muč­ki na­pa­li Bu­ga­ri. „Na­ša voj­ska odo­le­va, ali Ve­les ka­sni­je s Bu­ga­ri­ma na­pa­da­ju i Austro­Nem­ci. Ni­smo ima­li mu­ni­ci­je, 8. no­vem­bra 1915. osta­vlja­mo Bi­tolj istog da­tu­ma kad smo ga uze­li od Tu­ra­ka 1912. Kad smo do­šli u Stru­gu vi­de­li smo da gu­bi­mo na­šu otadž­bi­nu“, se­ća se Bo­žo i na­vo­di da su oda­tle pre­šli u Al­ba­ni­ju, pa iz­nu­re­ni, do­đo­še u Va­lo­nu, a oda­tle bro­dom na ostr­vo Krf. Tu im je sva­nu­lo.

„Po­če­li smo do­bi­ja­ti do­bru hra­nu, do­sta le­ba, na­sta­lo je pra­vo od­ma­ra­li­šte. Tu nam je bi­lo, što no se ka­že, ko u ca­re­vu dvo­ru. Do­bi­li smo ode­lo sve no­vo, od pe­ta pa do uve­ta. Od na­šeg ode­la sve smo spa­li­li, sa­mo je mo­gao da osta­ne nov­ča­nik ili pe­ro­rez. Ni­šta ni­smo ra­di­li, sa­mo smo še­ta­li po la­do­vi­ni is­pod ma­sli­na. Ide­mo u mo­re, te se ku­pa­mo. A tu ima do­sta i po­mo­ran­dži, kad ima­mo pa­ra mi po­ne­ko ki­lo ku­pi­mo i po­je­de­mo. Raz­go­va­ra­mo: Bo­že mi­li, ja do­bra ži­vo­ta. Ni­kad bo­lji ži­vot ni­smo ima­li ni­ti će­mo ima­ti, pi­še rat­nik.

U le­to 1916. kre­nu­li su la­đa­ma u So­lun, od Fran­cu­za pri­mi­li no­vo ode­lo i to­po­ve. U av­gu­stu po­če okr­šaj „sa Bu­ga­ri­ma i Austro­Nem­ci­ma ko­ji su mi­sli­li da uzmu So­lun, ali se iz­ne­na­di­še kad opa­zi­še Sr­be“. Pi­še Bo­žo o bor­ba­ma na Kaj­mak­ča­la­nu kad je nje­go­va ba­te­ri­ja za­u­ze­la vrh br­da, a on tu od­li­ko­van sre­br­nom me­da­ljom za hra­brost. Sep­tem­bra 1918. Sr­bi pro­bi­ja­ju front, Bu­ga­ri be­že i ka­pi­tu­li­ra­ju. Srp­ska voj­ska u Ča­čak ula­zi pred Mi­trov­dan 1918, a austrij­ska be­ži iz Sr­bi­je. Bo­žu da­ju se­dam da­na od­su­stva: po­sle to­li­ko vre­me­na do­la­zi ku­ći da vi­di svo­je, ali ni­je bi­la ra­dost – umr­le su mu že­na i maj­ka, pr­va od ti­fu­sa 1916, dru­ga se­dam da­na pre nje­go­vog do­la­ska. Ocu se ob­ra­do­va­la ta­da ćer­ki­ca Mi­li­ca. 

Vra­ća se on u je­di­ni­cu po­sle od­su­stva, a de­mo­bi­li­za­ci­ju do­če­ku­je kod ku­će u Svrač­ko­vu av­gu­sta 1919. Po­tom se Bo­žo po­no­vo ože­nio i imao još pe­to­ro de­ce.

Branko Pejović,
Politika



  • Izvor
  • Stari ratnik Božo Marković (foto lična arhiva) / Politika/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...

Izborna kampanja koja je u svom finišu, manifestuje svoje uticaje na najneverovatnije načine.  


Na današnji dan , pre 24 godine, izvršeno je plansko izmeštanje jedinica Prištinskog korpusa sa Kosova i Metohije u skladu sa naređenjem Štaba Vrhovne komande str. pov. br. 01/6019-10...


Ostale novosti iz rubrike »