BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Korejski rat: Kako je MiG-15 zaustavio američku nadmoć na nebu

Korejski rat: Kako je MiG-15 zaustavio američku nadmoć na nebu
13.08.2017. god.
Superiornost izuzetnog lovca MiG-15 bila je jedan od ključnih činilaca koji su doveli do vođstva ruskih pilota u vazdušnom ratu iznad Koreje.


Ratno vazduhoplovstvo SAD (USAF) u septembru 1950. godine je izvršilo masovni dnevni napad na severnokorejski grad Sinuiju. Osamdeset bombardera B-29 je u napadu izazvalo najveće stradanje civila posle američkog atomskog bombardovanja Nagasakija. Ceo grad, izgrađen od bambusa i drveta, u potpunosti je izgorio. Više od 30 000 nevinih civila je umrlo u plamenu.

Severna Koreja, koja nije mogla da zaustavi napade vazduhoplovnih snaga SAD, Velike Britanije i Australije, obratila se za pomoć Moskvi. Rusi su poslali najnovije lovce MiG-15 kojima su upravljali iskusni piloti, veterani Drugog svetskog rata.

Rezultat je bio dramatičan. U prvom vazduhoplovnom boju između ruskih i američkih aviona iznad Koreje 1. novembra 1950. godine Rusi su srušili dva Mustanga bez gubitka ijednog MiG-a.

„Američka nadmoć na korejskom nebu je okončana”, piše ratni pilot u penziji Sergej Kramarenko u svojoj knjizi „Vazdušne borbe iznad Istočnog ratišta i Koreje”. Na korejskom nebu ruski asovi su se suočili sa zapadnim protivnicima u prvim okršajima borbenih aviona na mlazni pogon. Iznad poluostrva ruski piloti su više puta u smrtonosnim vazdušnim bitkama pobedili mnogo veće formacije borbenih aviona i poslali desetine bombardera „u staro gvožđe”.

U ovom članku ćemo proučiti razloge ruske nadmoći nad daleko većim zapadnim vazuhoplovnim snagama.

MiG-15: Avion koji je zaprepastio Zapad

MiG-15 je bio ključni činilac za uspostavljanje ruske nadmoći. Avion je mogao da leti na većim visinama od zapadnih aviona kao što je F-86 Sabre, tako da su piloti s lakoćom mogli da pobegnu penjući se na visine iznad 50 000 stopa, znajući da ih neprijatelj ne može pratiti.

Kao drugo, MiG je imao veće ubrzanje i brzinu – 1005 kilometara na sat u odnosu na 972 kilometra na sat. Migova mogućnost penjanja 9200 stopa u minuti takođe je bila veća od 7200 stopa koliko su postizali avioni F-86.

Ključni činilac u vazdušnom ratovanju je naoružanje. Migovi su bili naoružani topovima koji su mogli da pogode metu s udaljenosti od hiljdu metara, dok su topovi američkih bombardera B-29 imali domet od 400 metara.

Ključni faktor u vazdušnom ratovanju bila je razlika u naoružanju / USAFKljučni faktor u vazdušnom ratovanju bila je razlika u naoružanju / USAFKramarenko objašnjava: „Pokazalo se da u dometu između 1000 i 400 metara naši avioni mogu da otvore vatru i unište bombardere, dok su sami izvan dometa njihovih mitraljeza. To je bila najgora pogrešna procena američke komande – greška tehničara koji su projektovali i proizveli avione. U suštini, veliki i skupi bombarderi nisu mogli da se odbrane od topova naših migova.”

Visoko eksplozivni meci koje je ispaljivao MiG-15 stvarali su u neprijateljskim avionima rupe veličine oko jednog kvadratnog metra. Retko koji od tih aviona bi opet poleteo čak i da su njihovi piloti nekim čudom uspeli da se vrate s oštećenim avionom. S druge strane, MiG-15 je zahvaljujući „debljoj koži” mogao da podnese više pogodaka i sigurno se vrati u bazu.

Komandant Vazduhoplovnih snaga u penziji, general pukovnik Čarls „Ček“ Klevelend je izjavio za časopis Air & Space: „Morate zapamtiti da je mali MiG-15 u Koreji uspeo da učini ono što svi Foke-Vulfovi i Meseršmitovi tokom Drugog svetskog rata nikada nisu uspeli: da sa neba otera bombardere američkog vazduhoplovstva.”

Piloti prekaljeni u Drugom svetskom ratu

Većina ruskih pilota koji su učestvovali u Korejskom ratu bili su vazduhoplovni asovi Drugog svetskog rata koji je završen šest godina ranije. Ista je situacija bila sa američkim i britanskim pilotima. Piloti sve tri zemlje su se u Drugom svetskom ratu borili protiv vrhunski obučenih pilota Luftvafea, ali sada je postojala razlika.

Vazdušne bitke koje su pratile prodor snaga Rusije prema Berlinu bile su nemilosrdne. Tamo se „Crvena vazduhoplovna sila” suočila sa sve više očajnim, brojčano nadjačanim, ali ipak smrtonosnim pilotima Luftvafea koji su branili svoju domovinu.

Tako su ruski piloti stekli bolje borbeno iskustvo i razvili veštine za blisku borbu s drugim avionima koja je nedostajala njihovim zapadnim protivnicima.

Na primer, prva velika vazdušna formacija koju je Rusija poslala u Koreju, 324. IAD, bila je divizija presretača kojom je komandovao pukovnik Ivan Kožedub, koji je sa 62 srušena neprijateljska aviona bio najbolji as savezničkih snaga u Drugom svetskom ratu.

Bolja taktika

Rusi su takođe koristili bolju taktiku, što im je omogućilo da steknu prednost nad zapadnim vazduhoplovnim snagama. Na primer, velike formacije migova bi čekale u zasedi s kineske strane granice. Kada bi avioni snaga zapada ušli u „Aleju migova” (kako su piloti zapadnih snaga nazivali severozapadni deo Severne Koreje, poprište mnogih vazdušnih okršaja),  migovi bi se spustili s velikih visina u napad. Ako bi se migovi našli u nepovoljnoj situaciji u borbi, pokušali bi da se vrate preko granice u Kinu.

Ruske eskadrile aviona MiG-15 su delovale u velikim grupama, ali glavna formacija se sastojala od tri para aviona.

Prvi par MiG-15 bi napao neprijateljske F-86 Sabre. Njih bi štitio drugi par. Treći par se zadržavao na većoj visini, spreman da pruži podršku ostalima po potrebi. Ovaj par je imao veću slobodu, a mogao je da napada i mete po želji, kao što su F-86  koji su ostali bez pomoćne letelice.

Ruska uključenost u rat imala je značajan sporedni efekat na moral Severne Koreje i Kine. Kada su Rusi počeli s obukom kineskih ratnih pilota za upravljanje migovima, otkrili su da su Kinezi u lošoj telesnoj kondiciji i da jedva ustaju iz aviona nakon letećih vežbi.

To je najviše bilo posledica njihove ishrane: tri šolje pirinča i šolja čorbe od kupusa na dan. Posle nekoliko nedelja ishrane koja je bila uobičajena za ruske pilote kineski piloti su bili u stanju da izdrže napore vazdušne borbe.

Istovremeno, piloti iz Severne Koreje su počeli da izvode čuda u vazduhu. Srušili su nekoliko američkih aviona koji su ranije kružili oko njih.

Tvrdnje i kontratvrdnje

Uprkos tome što su sovjetski i kineski poverljivi dokumenti postali dostupni, Ratno vazduhoplovstvo SAD se i dalje pridržava svoje teorije o odnosu srušenih aviona 1:7/8/9, mada je i to manje od originalne tvrdnje da je odnos bio 1:14, što je važilo kao istorijska činjenica do devedesetih godina prošlog veka.

Uzmimo na primer vazdušnu bitku 12. aprila 1951. godine u kojoj su Amerikanci izgubili 25 strateških bombardera i oko sto pilota. Taj dan su nazvali „Crni dan” i američko ratno vazduhoplovstvo je proglasilo nedelju dana žalosti. A ipak su Amerikanci tvrdili da su tada srušili 11 MiG-ova.

„U stvarnosti“, kaže Kramarenko, „svi naši borbeni avioni su se sigurno vratili iz misija, a samo su tri ili četiri miga imali rupe prouzrokovane pucanjem iz mitraljeza. Uzrok pogrešnim brojkama je činjenica da su Amerikanci brojali avione koje su srušili pomoću sistema za fotografisanje vezanog uz naoružanje aviona. Pretpostavljam da su američki piloti računali da su me srušili – i to barem dva ili tri puta.“ Amerikanci su na taj način „srušili” više migova nego što se borilo u Koreji.

Rusi su imali daleko precizniju metodu beleženja broja oborenih aviona. Piloti su morali da snime jasne i prepoznatljive fotografije oborenog aviona, čije bi ostatke prikupio poseban odred i potvrdio broj.

Ovo se pokazalo kao problematično. Mnogi pogođeni američki avioni koji su se povukli prema moru i pali u vodu nisu se brojali kao ruske pobede. Ponekad bi neprijateljski avioni pali u nedostupna područja kao što su šume ili klanci gde  odred za potragu nije mogao da ih nađe. Ovi oboreni avioni kod Rusa se nikada nisu računali kao pobede.

MiG-15 je odigrao ključnu ulogu u zaustavljanju američkog napredovanja / WikipediaMiG-15 je odigrao ključnu ulogu u zaustavljanju američkog napredovanja / WikipediaU stvarnosti su Rusi zadavali teške udarce zapadnjačkim vazduhoplovnim snagama. Pogledajmo sukobe iz septembra 1951. godine.

Prema dokumentima kojima je pristup omogućila 64. borbena vazduholovna jedinica sovjetskih vazduhoplovnih snaga, piloti dve sovjetske divizije srušili su 92 neprijateljska aviona, pritom izgubivši samo pet vlastitih aviona i dva pilota. Međutim, prema američkim zapisima, njihovi su gubici iznosili šest aviona. Prema istraživanjima u razdoblju posle hladnog rata koja su sproveli ruski i strani naučnici, broj gubitaka snaga zapada tokom septembra 1951. godine iznosi 21 avion srušen u borbi s migovima. Takođe je osam borbenih aviona bilo toliko teško oštećeno da verovatno nikada više nisu uzleteli.

Prema tome, čak i ako uzmemo u obzir ove vrlo konzervativne brojke, odnos gubitaka između dveju strana tokom okršaja u septembru je 4:1 u korist ruskih pilota. Međutim, zapadni autori, istoričari i analitičari tvrdoglavo odbijaju da izmene preterane podatke o uspešnosti američkog ratnog vazduhoplovstva.

Slično neslaganje odnosi se i na Australiju, koja je poslala svoju 77. eskadrilu aviona Gloster Meteor u Južnu Koreju. Jednog hladnog dana u decembru ruski avioni predvođeni Kramarenkom su u izviđačkom borbenom letu naišli na tih dvadesetak aviona britanske proizvodnje.

Čim su se migovi probili u formacije „Glostera”, taj dan je postao nesrećan za Australijance. Posle samo nekoliko sekundi tlo je prekrivalo nekoliko desetina požara, što su bili ostaci tih nesretnih aviona. Samo jedan pilot je preživio i uspeo da se probije kroz pakao borbe i da se vrati kući.

Rusi su videli kako australijski pilot beži iz borbe, pomiren sa svojom sudbinom i odbija da uđe u borbu. „Probudio je sažaljenje u meni“, napisao je Kramarenko. „Glosteri su prestali da budu neprijatelj u tom trenutku i odlučio sam da ga pustim na miru. Neka se vrati kući na svoj aerodrom i ispriča kakva je sudbina zadesila ostatak njegovih drugova koji su hteli da unište grad u Koreji, a čiji avioni su završili u vatri na obroncima pored tog grada i njegove železničke stanice!“

Kramarenko dodaje: „I dalje me zbunjuje zašto su Amerikanci dozvolili tim žutokljuncima da se bore u zastarelim avionima bez podrške aviona Sabre.“ Iako su pretrpeli teške gubitke, Australijanci su verovali da su srušili jedan MiG u bliskom okršaju, a da su sami izgubili samo tri vlastita aviona. Rusi više nikada nisu naišli na pripadnike eskadrile „Glostera” na korejskom nebu. Zapravo su Amerikanci poštedeli australijske snage.

Greške iz Moskve

Odnos uspešnosti u Korejskom ratu bio bi još veći u prilog migova da nije bilo nepromišljene ideje sovjetskog vođe Josifa Staljina da rotira kompletne ekipe borbenih posada. Staljin, koji nije razumeo moć vazdušne borbe, u početku nije dozvolio avionima MiG-15 da učestvuju u vazdušnim borbama iznad Koreje.

Kao rezultat Staljinove naredbe, mladi piloti s malo ili nimalo borbenog iskustva su zamenili ruske asove iz Drugog svetskog rata koji su bili izrazito uspešni u okršajima 1951. godine. To je omogućilo demoralisanim pripadnicima američkog ratnog vazduhplovstva da se vrate u igru i sruše niz ruskih aviona.

Drugi činilac koji je išao u korist američkih snaga je bio „G-suit“, letački kombinezon koji omogućava pilotima da lete bez izlaganja ekstremnim uslovima  kojima su izloženi borbeni piloti.

Sovjetske vazduhoplovne snage nisu imale tu bitnu opremu i zato su mnogi ruski piloti morali da prekidaju letenje na više nedelja ili meseci kako bi se oporavili od napora borbe.

Jednakost je uspostavljena nakon što se veći broj pilota veterana Drugog svetskog rata vratio u Koreju, ali sa Staljinovom smrti 1953. godine rat se približavao kraju. Kako to nije bila bitka za domovinu, niko od ruskih pilota nije želeo da bude poslednji koji će izgubiti život u tom ratu, pa tako više nije bilo epskih bitaka na nebu iznad Koreje.

Rakeš Krišnan Simha,
Ruska reč



  • Izvor
  • Ruski vazduhoplovni asovi su u više navrata porazili mnogo veće neprijateljske borbene formacije. Izvor: TASS / Ruska reč/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...

Izborna kampanja koja je u svom finišu, manifestuje svoje uticaje na najneverovatnije načine.  


Na današnji dan , pre 24 godine, izvršeno je plansko izmeštanje jedinica Prištinskog korpusa sa Kosova i Metohije u skladu sa naređenjem Štaba Vrhovne komande str. pov. br. 01/6019-10...


Ostale novosti iz rubrike »