BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Četiri priče pune opasnosti sa sibirskih ekspedicija jednog geologa

Četiri priče pune opasnosti sa sibirskih ekspedicija jednog geologa
11.08.2017. god.


Ruski geolozi puno putuju, mnogo meseci provode daleko od kuće, negde u sibirskim planinama, živeći u šatorima i kuvajući na vatri. Oni zato mogu da vam ispričaju brojne avanture i zanimljive priče, od kojih su neke veoma neobične i čak neobjašnjive, a duge prosto ulivaju strah u kosti.

Doktor Vladimir Vladimirov, stariji istraživač na Institutu za geologiju i mineralogiju „Soboljev” Ruske akademije nauka u Novosibirsku sa preko 30 godina iskustva u geološkim ekspedicijama, podelio je sa nama svoja sećanja sa terena.

Sveto brdo

Geolog u planinama, 1982. Iz lične arhive dr Vladimira VladimirovaGeolog u planinama, 1982. Iz lične arhive dr Vladimira Vladimirova

 

Dr Vladimirov i grupa geologa 90-ih godina su radili u regionu Tuva u južnom Sibiru. Veći deo stanovništva u ovoj regiji su budisti. Kod njih postoji tradicija obeležavanja svetih planinskih vrhova trakama od tkanine. Tokom jedne ekspedicije geolozi su upoznali starog čoveka koji im je pokazao jednu planinu u daljini i savetovao im da ne idu tamo. Ali oni su se samo nasmejali i nastavili svoj put pravo prema toj planini.

 

„Bio je veoma topao dan i na nebu nije bilo ni oblačka. Stigli smo do planine i počeli uspon na vrh, ali nismo još prešli ni pola puta kad je odjednom počela kiša”, seća se Vladimirov.

 

„Pogledali smo u nebo i videli samo jedan oblak tačno iznad naših glava. Pomislili smo kakva je to ironija i spustili se u podnožje, a kiša je odmah prestala. To nas je iznerviralo i počeli smo ponovo uspon, ali opet je počela kiša. Zato smo promenili put i zaobišli planinu. Čudom, posle toga nije više bilo kiše.”

Večera u ekstremnim uslovima

Večera u Tuvi, 1982. Iz lične arhive dr Vladimira VladimirovaVečera u Tuvi, 1982. Iz lične arhive dr Vladimira Vladimirova

1978. godine, dok je još bio student, Vladimirov je bio na terenu u istočnim Sajanskim planinama. Jednog dana otišao je sa vođom ekspedicije da urade neko dodatno ispitivanje. Napustili su kamp i išli neprekidno dan i noć kako bi stigli na odredište.

„Bio je pun mesec, a put smo našli pomoću kompasa”, priča Vladimirov.

Valera, stariji geolog, išao je napred, držeći pištolj u ruci, dok je Vladimirov išao za njim. Odjednom su shvatili da ih neko prati. Iza njih je išao medved, kroz grmlje u blizini, kretao se u istom pravcu sa njima!

Geolozi i medved su u stvari imali isti cilj: da stignu do male lovačke kuće u šumi, gde takođe rastu maline koje medvedi vole. To nije bilo poslednje iznenađenje.

Kada su geolozi stigli do male kolibe, rešili su da večeraju, ali u svojim rancima nisu pronašli ništa osim pet kockica šećera i jednu kesu suve kaše sa mesom.

Vladimirov je mislio da je Valera poneo hranu, a Valera je mislio da ju je poneo Vladimirov. Jedini način da naprave kašu bio je pomoću čajnika koji su našli u kolibi. Zato je teško reći da li su je jeli ili pili kroz otvor na čajniku!

Još jedna priča o medvedu
Iz lične arhive dr Vladimira VladimirovaIz lične arhive dr Vladimira Vladimirova

 

Jednom su geolozi bili na ekspediciji pored reke Srednja Kočema u Krasnojarskom kraju u istočnom Sibiru. Šuma u tajgi je veoma gusta i vidljivost je mala. Jedini način za kretanje je uska staza gde je drveće posečeno zbog geofizičkog istraživanja.  

Dva geologa su išla ovom uskom stazom kako bi sakupili uzorke zemljišta. S obzirom da je šuma bila vrlo gusta naučnici nisu primetili da nisu sami u divljini: samo 10 metara ispred njih stajao je medved!

Instinkt za preživljavanje je proradio i Saša, koji je išao napred, u panici je okrenuo lopatu horizontalno kao da drži pušku, ne očekujući da će medved u to da poveruje. Ali nekako je upalilo i medved se udaljio.

Neobično je to što je, kada su kasnije ovaj slučaj pričali svojim kolegama, Saša rekao: „Pitao sam Vanju da mi doda pušku, ali onda smo shvatili da je nemamo”.

Vanja se, međutim, seća drugačije: „Nisi mi tražio pušku, samo si rekao AAAAAAAAAAAA!!!”

Strah u noći

Pre prostirki, geolozi su koristili krevete za kampovanje. Iz lične arhive dr Vladimira VladimirovaPre prostirki, geolozi su koristili krevete za kampovanje. Iz lične arhive dr Vladimira Vladimirova

Vladimirov i njegove kolege su 1982-83. otišli u ekspediciju na reku Erzin u Tuvi. Kada je pao mrak, okupili su se u kuhinjskom šatoru da pričaju misteriozne priče sa različitih ekspedicija.

„Bilo je puno priča. Noć je bila vrlo tiha i mračna. Odjednom začulo se zvečanje lanaca veoma blizu šatora”, seća se Vladimirov.

Istrčali su sa lampom i ugledali ogromnog belog konja vezanog lancima.

„Nikad ranije nisam video takvog konja”, rekao je Vladimirov. „Bilo je jezivo.”

Konj je polako išao oko šatora, a lanci su tiho zvečali. Muškarci su odveli dame do njihovih šatora, a kada su se vratili, konj je nestao i opet je vladala samo tišina.

Irina Korneva,
Ruska reč



  • Izvor
  • foto: Ruska reč/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...

Izborna kampanja koja je u svom finišu, manifestuje svoje uticaje na najneverovatnije načine.  


Na današnji dan , pre 24 godine, izvršeno je plansko izmeštanje jedinica Prištinskog korpusa sa Kosova i Metohije u skladu sa naređenjem Štaba Vrhovne komande str. pov. br. 01/6019-10...


Ostale novosti iz rubrike »