BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Balkanski stereotipi o Ruskinjama: Šta je mit, a šta istina?

Balkanski stereotipi o Ruskinjama: Šta je mit, a šta istina?
11.07.2017. god.


Prvi mit: Ruskinje su lepe

Ruskinje izlaze „među ljude“ doterane kao da su upravo sišle sa naslovne strane modnog časopisa, tj. u haljinama koje im stoje kao salivene, obavezno na štiklama (na kojima se graciozno kreću nezavisno od godišnjeg doba i podloge), sa savršenom šminkom i idealnom frizurom.

Navedene karakteristike su svakako vrlo preuveličane, ali u njima ipak ima istine. Ruskinje se zaista trude da izgledaju privlačno. Objašnjenje je jednostavno: istorijske okolnosti su takve da u Rusiji ima više žena nego muškaraca, tako da je konkurencija dosta jaka. A šta se događalo i događa sa ruskim muškarcima? Rusija je pretrpela dosta ratova, a 20. vek sa njegovim revolucijama, građanskim ratom i svetskim ratovima, Gulagom i depresijom tokom 1990-ih, bio je jedan od najkrvavijih i najtežih vekova u njenoj istoriji. U naše vreme se primećuje pozitivna tendencija u statistici, ali muškarci i dalje umiru od srčanog udara, raka, side, alkohola, duvana, nepažnje na poslu, itd. Žene u Rusiji u proseku žive 75 godina, a muškarci 63 godine. Tako ispada da na jednog muškarca dođe više od jedne žene. Neko će pomisliti da to i nije loše. Pa ipak, bolje bi bilo kada bi taj odnos bio 1:1. Prema tome, ako vidite Ruskinju koja se obukla previše dobro za konkretno mesto ili konkretnu situaciju, ne žurite sa osudom. Pre će biti da ona zaslužuje saosećanje.

 

Foto: Sergej Malgavko/RIA NovostiFoto: Sergej Malgavko/RIA Novosti
Drugi mit: Sve Ruskinje priželjkuju da se udaju za stranca

Odgovorno tvrdim da nisu sve Ruskinje takve! Ali ni ovaj mit se nije slučajno pojavio. Internet je „prepun“ sajtova za upoznavanje, gde se žene iz Istočne Evrope (državljanke svih zemalja bivšeg SSSR-a često svuda tretiraju kao „Ruskinje“), pa i građanke Rusije traže u inostranstvu „ljubav za ceo život“. Zahvaljujući tim portalima uvrežio se stav o očajnim i siromašnim ženama (ili prostitutkama) sa Istoka, koje pokušavaju da ulove zapadnog „princa“ i obezbede lagodan život. Tako je nastao stereotip da su Ruskinje „bića“ spremna da se udaju za koga bilo, samo da se izvuku iz zemlje u kojoj život nije lak.

 

Foto: Aleksej Malgavko/RIA NovostiFoto: Aleksej Malgavko/RIA Novosti

Mnoge Ruskinje zaista traže partnera u inostranstvu. Postoji mnoštvo agencija za bračno posredovanje koje spajaju parove: ženu iz Rusije i muškarca sa Zapada, iz evropskih zemalja. Treba ipak naglasiti da dominantan motiv koji pokreće Ruskinje nije bekstvo nego potraga za „idealnim mužem“ izvan Rusije, u kojoj je „slab ulov“, mada u pojedinim slučajevima zaista može biti prisutna i želja da se pobegne od provincijalnog sivila, siromaštva i beznađa.

Treći mit: Sve ruske žene su dobre i pune ljubavi

Već je bilo mnogo pokušaja da se zaviri u dušu tipične Ruskinje, naročito u književnosti. Junakinje čuvenog ruskog pesnika Aleksandra Puškina su verne, romantične, karakterne i pune vrlina. Žene ruskih „dekabrista“ ostavljaju visoko društvo i odlaze sa svojim muževima u Sibir. Junakinje Dostojevskog pate zajedno sa muškarcima koji su na velikim iskušenjima. Ana Karenjina je žrtvovala porodicu radi ljubavi. Najidealnije žene, tačnije gospođice, iznedrila je uobrazilja Ivana Turgenjeva. Sasvim drugačiji lik žene osamdesetih godina 20. veka nalazimo u poznatom delu Viktora Jerofejeva „Ruska lepotica“, gde je manekenka Irina Tarakanova prikazana kao žena koja je postala bezvoljna usred sveopšteg licemerja, razočarala se u ljude (posebno u muškarce) i, što je najvažnije, u svoju otadžbinu. To je žena koja očajnički žudi za svojom smrću i ne vidi spas ni u religiji, ni u emigraciji.

 

Valerija Lanskaja u filmu „Ana Karenjina“ / Press photoValerija Lanskaja u filmu „Ana Karenjina“ / Press photo

Ako ostavimo po strani sve književne likove, šta možemo reći o Ruskinjama? Kakve su one u stvarnosti? Nema sumnje da Ruskinje saosećaju sa ljudima u nevolji. To je ona izrazita crta koja je svojstvena mnogim Ruskinjama, isto kao što je jevrejskim majkama svojstvena preterana briga o deci i mužu.

 

Foto: Filip HerbertFoto: Filip Herbert

 

Sastradanje je u suštini svojstveno svim ženama, ali je ono kod mnogih Ruskinja hipertrofirano. Pored toga, Ruskinje po pravilu i same pate tokom celog života, isto kao i njihova otadžbina Rusija. Neprekidni ratovi i nedaće na genetskom nivou ne daju Ruskinjama da sve vreme žive srećno i u blagostanju. (Ruskinje često plaču, nezavisno od uzrasta). Nesrećna sudbina žena u Rusiji tragikomično je odražena u sledećim prilično neumesnim ruskim poslovicama:

Udri ženu čekićem, biće kao zlato. (rus. „Beй babu molotom – budet baba zolotom“).

Kokoška ne može postati petao, a žena ne može postati muško. (rus. „Kurice ne bыtь petuhom, a babe mužikom“).

Drži se, ženo, svog krivog vretena. (rus. „Znaй, baba, svoe krivoe vereteno“).

Nije našla žena muškarca, pa se udala za cepanicu. (rus. „Ne našla baba mužika, vыšla za čurbaka“).

Pas je pametniji od žene – ne laje na gazdu. (rus. „Sobaka umneй babы: na hozяina ne laet“).

Četvrti mit: Ruskinje su krotke, popustljive, i slušaju svoje muževe

I ovo mišljenje se uvrežilo tokom vekova neravnopravnosti žena. Treba, međutim, istaći da su žene u srednjevekovnoj Rusiji bile obrazovane kao i muškarci. Devojčice su išle u školu i sticale obrazovanje. U Novgorodu je u srednjem veku cvetala republika. Do nje nisu stigli mongolski zavojevači. Tamo su žene imale pravo glasa, čega u tadašnjoj Evropi nije bilo, kao što nije bilo ni obrazovanih žena. Šta se zatim dogodilo? Većina ruskih kneževina je postala politički zavisna od moćne Zlatne horde, i ta zavisnost je trajala skoro tri veka (do 1480. godine), što se moralo odraziti na mentalitet naroda. Odnos prema ženama je postao istočnjački. Žena je bila dužna da rađa decu i vodi domaćinstvo. To su bile njene obaveze bar u naredna tri stoleća (sa malim varijacijama vezanim za pripadnost određenom staležu). Ženama je obrazovanje „vratio“ Petar Prvi, ali je glavnu ulogu u emancipaciji žena u Rusiji odigrala Jekaterina Daškova, prijateljica i saradnica Katarine Velike, prva žena u Evropi koja je bila na čelu Akademije nauka. Međutim, te promene su se ticale samo najvišeg staleža. Žene su u Rusiji počele da stiču obrazovanje nezavisno od staleža tek posle revolucije 1917. godine. Tada su boljševici imali cilj da stvore „novog čoveka“. „Rešavanje ženskog pitanja“ (takva formulacija je postojala u partijskom rečniku) značilo je da žene moraju biti aktivnije u borbi za socijalizam. Formirani su specijalni „ženski saveti“ za rad sa ženama, sa ciljem da se prevaziđe pasivnost Ruskinja. Na čelu tih saveta je bila emancipovana i kontroverzna dama Aleksandra Kolontaj, prva žena na ministarskoj funkciji. 

Foto: Aša MajlsFoto: Aša Majls

Međutim, i posle sovjetske i savremene globalne emancipacije žene u Rusiji su još uvek manje emancipovane od Evropljanki, da i ne govorimo o Amerikankama. Ruskinje rado prepuštaju mužu da izdržava porodicu i „izviruju“ iza njegovog ramena, ali pod jednim vrlo važnim uslovom – to rame obavezno mora biti snažno i pouzdano. S obzirom da demografska situacija u Rusiji (o čemu je već bilo reči) nije takva da svaka žena može računati na pouzdanog muškarca, Ruskinjama često ne preostaje ništa drugo nego da preuzmu „vlast“ u svoje ruke.

Savremene Ruskinje vide put ka nezavisnosti u obrazovanju i karijeri. Prema sociološkim istraživanjima, 64% svih građana Rusije smatra da savremena žena obavezno mora imati visoko obrazovanje i dobro plaćen posao. Samo 27% ispitanih Ruskinja dovodi u vezu buduće blagostanje sa visokim materijalnim statusom muža. Sada 65% mladih Ruskinja ima visoko obrazovanje, a 40% visokoobrazovanih Ruskinja želi da radi čak i ako im muž bude dovoljno zarađivao.

I pored svega rečenog, porodica je i dalje za Ruskinje najvažnija komponenta sreće i blagostanja! Većina žena u Rusiji smatra da se porodični odnosi moraju zasnivati na ljubavi. One su spremne da budu verne žene koje vole svoje muževe, ali pod uslovom da muž voli svoju porodicu, da je izdržava i brine o njoj. Ruskinjama je potrebno da budu materijalno obezbeđene, da imaju odgovornog muža koji ih voli, i da imaju stalni duševni mir. Zbog svega toga su one prilično teške i zahtevne žene. One još nisu navikle da ozbiljno shvataju termin „ravnopravnost polova“.

Sve što sam navela ne znači da vi nećete naići na Ruskinju koja u potpunosti odgovara nekom postojećem uvreženom mišljenju, bilo pozitivnom ili negativnom. Ali to su izuzeci koji samo potvrđuju pravilo.

Jevgenija Marija Škonda,
Ruska reč



  • Izvor
  • foto: Izvor: Andrej Arkuša/Global Look Press/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...

Izborna kampanja koja je u svom finišu, manifestuje svoje uticaje na najneverovatnije načine.  


Na današnji dan , pre 24 godine, izvršeno je plansko izmeštanje jedinica Prištinskog korpusa sa Kosova i Metohije u skladu sa naređenjem Štaba Vrhovne komande str. pov. br. 01/6019-10...


Ostale novosti iz rubrike »