Nikola Tesla: Moja mladost

Na današnji dan rođen je Nikola Tesla, najveći srbski naučnik i jedan od najznačajnijih svetskih pronalazača. Rođen je 1856. godine, u porodici pravoslavnog sveštenika Milutina Tesle u ličkom selu Smiljanu rođen je Nikola, najveći srbski naučnik i jedan od najznačajnijih svetskih pronalazača. 

Autor: Nikola Tesla 

Naši prvi pokušaji su potpuno instiktivni, podstaknuti maštom, živom i nedisciplinovanom. Sa godinama postajemo razumniji, sve sistematičniji i konstruktivniji. Ali, ovi rani impulsi, mada ne odmah kreativni, predstavljaju značajan trenutak i mogu da odrede naše sudbine. Zaista, kako sada to osjećam, da sam ih onda razumio i njegovao umjesto što sam ih gušio, znatno bih više ostavio svijetu. Ali tek u zrelom dobu sam shvatio da sam izumitelj.

Za to ima nekoliko uzroka. Kao prvo, imao sam brata koji je bio izuzetno nadaren - jedan od rijetkih pojava ljudske prirode koju biološka istraživanja nisu uspjela da objasne. Njegova prerana smrt je učinila moje roditelje neutješnim. Imali smo konja, poklon dragog prijatelja. To je bila sjajna životinja, arapske rase, gotovo ljudske inteligencije, koju je cijela porodica mazila i pazila, pošto je jednom prilikom spasio život mome ocu pod nevjerovatnim okolnostima. Taj isti konj je bio kriv za povrede moga brata od kojih je on i umro. Bio sam svjedok tragičnog događaja i mada je prošlo 56 godina, slika toga događaja ni do danas nije izblijedila.

Sjećanje na ono što je on postigao činilo je svaki moj pokušaj bezvrjednim u poređenju sa njim. Ma šta vrijedno da sam radio, samo je dovodilo do toga da moji roditelji još jače osjećaju svoj gubitak. Tako sam rastao sa malo povjerenja u sebe. Međutim, daleko da su me smatrali glupim dječakom, ako je suditi po događajima kojih se ja još uvijek dobro sjećam. Jednoga dana gradski vijećnici su prolazili ulicom u kojoj sam se igrao sa ostalim dječacima. Najstariji među uvaženom gospodom, bogati građanin, zaustavio se da bi dao svakom od nas srebrnjak. Prilazeci meni, naglo se zaustavio i rekao: "Pogledaj me u oči." Pogledi su nam se susreli, dok sam pružao ruku da primim dragocjeni novčić, on je na moje zaprepašćenje rekao: "Ne, nema više, ti ne možeš ništa da dobiješ od mene, isuviše si pametan." Ljudi su imali običaj da pričaju smiješne priče o meni...

Mada majci moram da zahvalim za sav izumiteljski dar koji posjedujem, i vježbe koje mi je otac zadavao mora da su bile od izuzetne koristi. One su se sastojale od svakodnevnih zadataka. Zadavao mi je, na primjer da pogađam tuđe misli, da otkrivam nedostatke nekog oblika ili izraza, da ponavljam dugačke rečenice ili da računam napamet. Nesumljivo je da su te svakodnevne lekcije čija je svrha bila jačanje memorije i rasuđivanja, a naročito kritičkog mišljenja, bile veoma korisne...

Do koje mjere je mašta igrala ulogu u mom djetinjstvu mogu da ilustrujem jednim čudnim iskustvom. Kao većina djece volio sam da skačem i silno sam želio da se održim u vazduhu. Ponekad je jak vjetar pun kiseonika duvao sa planina i poigravao se sa mojim tijelom, koje je bilo lako kao da je od plute, a ja bih skočio i dugo lebdio u prostoru. Bilo je to čarobno osećanje posle koga je sledilo gorko razočarenje pošto bih docnije shvato da je zabluda...

Do osme godine moj karakter je bio slab i kolebljiv. Nisam imao ni snage ni odvažnosti da donesem bilo kakvu čvrstu odluku. Osjećanja su mi nadolazila u velikim i malim talasima i neprestano oscilovala između dvije krajnosti.

Izgarao sam od želja i one su se umnožavale poput hidrinih glava. Bio sam obuzet razmišljanjem o bolu u životu, smrti, i vjerskom strahu. Mnome je ovladalo sujeverje i živio sam u stalnom strahu od zlog duha, od utvara, od divova, ljudoždera i ostalih nečasnih čudovišta mraka. A onda je, odjednom nastala velika promjena koja je izmjenila čitav moj život.

Knjige sam volio najviše. Moj otac je imao veliku biblioteku i kad god sam mogao, pokušavao sam da zadovoljim svoju strast za čitanjem. Otac mi to nije dozvoljavao i pobjesnio bi kad bi me uhvatio na djelu. Kada bi primjetio da potajno čitam, skrivao bi od mene svijeće. Nije želio da kvarim oči. Ali ja sam dobavljao loj, pravio fitilje, izlivao tanke štapove lojanica, i svake noći dok su ostali spavali, pošto bih zapušio sve ključaonice i pukotine, čitao bih sve do zore kada je majka već započinjala svoj mukotrpni dnevni posao.

Jednom prilikom sam naišao na roman pod naslovom "Abafi" (Abin sin), srbski prevod poznatog mađarskog pisca Jožike (Josika). Ovo djelo je nekako probudilo moju slabu volju i počeo sam da vježbam samosavlađivanje. U početku se moja riješenost topila kao aprilski snijeg, ali sam ubrzo savladao svoju slabost i osjetio zadovoljstvo kao nikad do tada da radim ono što hoću. Vremenom je ta naporna duhovna vježba postala moja druga priroda...

Tekst objavljen 1919. godine u američkom časopisu * *Electrical Experimenter kao jedan iz niza tekstova kojim je Nikola Tesla predstavio autobiografiju.

Dan nauke u Srbiji

Dan nauke u Srbiji obeležava se svake godine na dan kada je 1856. godine rođen Nikola Tesla. Pored Muzeja Nikole Tesle i Elektrotehničkog fakulteta, i druge ustanove koje se bave naukom ili delom Nikole Tesle ovih dana se oglašavaju sa specijalnim programima za ponedeljak 10. jul.

Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu i Centar za naučno-istraživački rad studenata Biološkog fakulteta najavljuju obeležavanje Dana nauke u Botaničkoj bašti „Jevremovac", od 10 do 18 časova. Ulaz je besplatan za sve zainteresovane, a u pripremi su edukativni sadržaji iz različitih bioloških disciplina.

U ponedeljak 10. jula u 11 časova, Centar za promociju nauke organizuje, na košarkaškim terenima na Adi Ciganliji, ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Mladen Šarčević svečano otvara Dan nauke.

Povodom Dana nauke, Tesla Science Foundation u saradnji sa Galerijom Progres u Beogradu, a u okviru manifestacije "Teslin Narod 2017" organizovala je međunarodnu izložbu moderne umetnosti koja će trajati do 14. jula.