BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Nepoznato porodično prezime vojvode Putnika

19.05.2017. god.
Malo je poznato i da je Radomir Putnik bio utemeljivač vojnobezbednosne delatnosti, kaže istoričar Aleksandar Životić


Povodom sto godina od smrti velikog srbskog vojskovođe Radomira Putnika, u sredu je u kragujevačkoj Prvoj gimnaziji održan naučni skup pod nazivom „Vojvoda Radomir Putnik – godina jubileja”.

Putnik je rođen u Kragujevcu 24. januara 1847, a o njegovom životu i vojničkoj karijeri govorili su Marijana Stanković, kustos kragujevačkog Narodnog muzeja koji je i organizator skupa, Anđelija Radović, muzejski savetnik Vojnog muzeja u Beogradu, potpukovnik Dalibor Denda, naučni saradnik Odeljenja za vojnu istoriju Instituta za strategijska istraživanja Ministarstva odbrane, te Aleksandar Životić, docent na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Skupu je prisustvovao i Zoran Ivković, praunuk vojvode Putnika.

Skup je, nažalost, bio slabo posećen, a izneto je nekoliko zanimljivih činjenica, od kojih bi najinteresantnija mogla biti ta da se ne zna koje je pravo porodično prezime vojvode Putnika.

Poreklo Putnikovih je sa Kosmeta. Radomirov deda Arsenije došao je u Vojvodinu krajem 18. veka, u jednoj od seoba Srba, ali se u Beloj Crkvi, gde je odseo sa porodicom, prijavio kao Putnik. Istoričarka Stanković, koja je o ovome govorila, kaže da je pokušala da sazna koje je prvobitno prezime Putnikovih, ali da u tome nije uspela. Jednostavno, u Beloj Crkvi nisu imali taj podatak.

Putnikov otac Dimitrije vratio se u Kneževinu Srbiju posle 1833, ne zna se tačno kada. Bio je učitelj, a od učiteljske plate se u to doba nije moglo normalno živeti, navodi Stanković.

– Putnikov otac Dimitrije imao je najveću učiteljsku platu u zemlji, 150 talira godišnje, ali ni od te plate se nije moglo pristojno živeti – objašnjava ova istoričarka.

Po završetku kragujevačke gimnazije, Radomir je školovanje nastavio u Beogradu, kao pitomac Artiljerijske škole, koju je završio 1866, kao osmi u rangu. Tada, zapravo, počinje njegova vojnička karijera.

– Zajedno sa kraljem Milanom Obrenovićem, vojvoda Putnik je najzaslužniji za formiranje profesionalne vojske u Srbiji – napomenuo je potpukovnik Denda.

Za načelnika Glavnog generalštaba Putnik je imenovan 1903, ali postoje i oni detalji iz njegove vojničke karijere koji su malo poznati i istoričarima i široj javnosti.

– Samo je negde notirano da je Putnik bio i prvi načelnik „spoljne službe” Generalštaba, pa se može reći da je on bio i utemeljivač naše vojnobezbednosne delatnosti – rekao je istoričar Životić, napominjući da je regent Aleksandar Karađorđević, vrhovni komandant vojske u Prvom svetskom ratu, smenio Putnika sa mesta načelnika Generalštaba i ne obavestivši ga o tome.

I sam Aleksandar Bojović je bio iznenađen odlukom da zameni Putnika na najvažnijem mestu u vojsci, kaže Životić, navodeći kako je regent Aleksandar hteo da se zahvali na usluzi onima koji su mu stručno objašnjavali vojničku strategiju, sve sa namerom da se u Generalštabu nađu ljudi po njegovoj volji, oni koji će mu biti zahvalni što su tu.

Vojničke zasluge Putnika u srbsko-turskim, balkanskim i Prvom svetskom ratu dobro su poznate, ali prvi predmeti ovog našeg velikog vojskovođe Vojni muzej u Beogradu je počeo da sakuplja tek posle 2005. godine. Po želji Putnikove porodice, njegovi lični predmeti bili su prepušteni na čuvanje Srbskoj pravoslavnoj crkvi do pada komunizma u Srbiji. Najveći broj predmeta bio je pohranjen u manastiru Žiča, a prvi Putnikov predmet u Vojni muzej u Beogradu doneo je Zoran Ivković, vojvodin praunuk.

– Nismo imali ni Putnikove, ni predmete Aleksandra Bojovića. Gospodin Ivković je bio ljut kada smo 2005. organizovali izložbu bez predmeta njegovog pradede. On nam je dao prvi Putnikov predmet, bila je to vojvodina lična kasica – kaže istoričarka Radović.

Vojvoda Radomir Putnik je preminuo 17. maja 1917. u Nici. Vence na spomenik ovom velikom rodoljubu, koji krasi trg ispred zgrade kragujevačkog suda, u kojoj je tokom Prvog svetskog rata bila smeštena naša komanda, juče su položili njegov praunuk, predstavnici grada, Vojske Srbije, Udruženje potomaka ratnika 1912–1918. i drugih organizacija. Nažalost, i na tom mestu se okupio mali broj Kragujevčana.

Brane Kartapalović,
Politika



  • Izvor
  • Zoran Ivković (Foto B. Kartalović) / Radomir Putnik (Fotodokumetacija Politike)/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Uprkos ogromnoj vojnoj pomoći čitavog Zapada, već je svima jasno da je pobeda Rusije na ukrajinskom frontu neminovna i da će uslediti uskoro. I upravo je to i vreme...


EU i SAD guše Srbiju jer veruju da je previše slična Rusiji

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...


Ostale novosti iz rubrike »