BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Ubistvo ranjenog srca - pogrom 17.03.2004. godine

16.03.2017. god.


Posle bombardovanja 1999.godine, ranjena, ekonomski uništena Srbija polako je pokušavala da se oporavi. Na Kosovu i Metohiji, posle potpisivanja Kumanovskog sporazuma sa povlačenjem vojske i policije, veliki deo srbskog življa, u očaju i beznađu, napustio je svoja ognjišta. Srbi koji su ostali, negde duboko u sebi, gajili su nadu da će moći opstati na tim prostorima. Međutim, i pored prisustva KFOR-a Albanci nisu mirovali. Gotovo da nije bilo dana kada nije dolazilo do zastrašivanja, ubistava, napada na srbsko stanovništvo. Sve je to ocenjivano kao „izolovani slučajevi“ ili „sporadični incidenti“. Albanci, opsednuti svojom idejom o etnički čistom Kosovu, spremali su opak plan, da svoje želje sprovedu u delo...

16. marta 2004. godine došlo je do incidenta. Naime, dečaci albanske nacionalnosti upali su u reku Ibar i utopili se. Njihova smrt je iskorišćena od strane albanskih ekstremista da se optuže Srbi iz sela Zupče. Kasnije je utvrđeno da su izjave ostalih dečaka bile lažne i iznuđene pod pritiskom albanskih novinara i političara. Ovo je dobro došlo Albancima da krenu u akciju. Da je pogrom bio ranije isplaniran i organizovan, pokazuje brzina i masovnost na tačno određenim lokacijama.

Kosovska Mitrovica

Grad je podeljen na dva dela. Tada je u severnom delu živelo oko 14000 Srba. Most, koji razdvaja grad na dva dela 16. aprila su blokirali pripadnici UNMIK-a, očekujući demonstracije. Sutradan u jutarnjim časovima veliki broj Albanaca iz južnog dela grada uputio se prema mostu, dobro naoružan oružjem i bombama. Srbi sa severne strane su se pribižavali mostu, ne želeći da im dozvole da uđu u ovaj deo grada. Albanci su započeli sa kamenovanjem, ali uskoro su se začuli pucnji. Iz pravca naselja „Tri solitera“ i gradskog parka paljba se pojačavala. Snage UNMIK-a su koristile gumene metke i suzavac, ali uzalud. Uz podršku snajperista, koji su bili pozicionirani unapred utvrđenim planom na pogodne lokacije, Albanci prodiru u srbski deo grada. Padaju prve žrtve Borivoje Spasojević (1941.) i Jana Tučev (1968.). Kasno popodne tog dana međunarodne snage uspevaju da uspostave red, ali samo do narednog jutra.

Preko hiljadu Albanaca, 18.03.2004.godine, kreće prema crkvi Svetog Save. Oko podneva zapaljene su pomoćne prostorije u dvorištu, a predveče i crkva. Celu noć i sutradan čula se sporadična pucnjava, a albanski teroristi granatirali su severni deo Kosovske Mitrovice.

U neposrednoj blizini Kosovske Mitrovice nalazi se selo Svinjare u kojem je živelo oko 700 Srba. U svom ludilu i besu , albanski ekstremisti su napali na selo 18.marta. Počeli su da pale kuće i maltretiraju stanovništvo. Srbi su našli spas u KFOR-u. Uz njihovu pomoć evakuisani su. Posle pogroma u selu nije ostao nijedan Srbin! Nijedan!

Gračanica...E, Gračanica, duša srpske duše, suza isplakana...

Dobila je ime po manastiru izgrađenom još u 14. veku. Pre pogroma u Gračanici je živelo oko 4500 Srba. Oko hiljadu naoružanih Albanaca je 17.03.2004.godine, krenulo u pravcu Gračanice, Lapljeg sela i Čaglavice. Srbski živalj je stao u odbranu, postavljajući barikade na putu koji vodi ka Prištini. KFOR je i sam bio na meti ekstremista, pa je savetovao Srbima da se brane oružjem (kojim?), jer oni nisu mogli (ili hteli?) da ih zaštite. Pomogli su jedino evakuaciju u Gračanicu, gde je stigao veliki broj Srba iz Kosova Polja, Kišnice, Lipljana, Obilića...

Priština je gotovo sva etnički očišćena od Srba, a razuzdana rulja je zapalila crkvu Svetog Nikole i pokušala da spali Hram Hrista Spasa...

Čaglavica je udaljena svega dva ipo kilometra od Prištine i naseljena je isključivo Srbima. Došlo do razmirica 15.marta sa Albancima, prilikom protesta zbog ranjavanja dečaka Jovice Ilića. Teško povređeno dete je prebačeno za Kosovsku Mitrovicu. Na dan pogroma nekoliko hiljada razjarenih Albanaca je krenulo prema selu, sa namerom da ga unište i spale. Vrlo brzo su uspeli da probiju kordon KFOR-a i UNMIK-a. Sa napadom nisu prestajali ceo dan i celu noć, pucajući iz snajpera, bacajući bombe i zapaljive koktele. 18. marta predveče potisnuti su prema Prištini od strane američkih vojnika, jer su prethodno zapaljena vozila međunarodnih snaga, a bilo je i ranjenih vojnika. Naravno, delovali su tek onda kada je njihova sigurnost bila ugrožena...

Tokom pogroma iz Kosova Polja proterani su svi Srbi!

Albanci su stizali sa svih strana, sopstvenim autima, autobusima, i odmah se obrušili na crkvu Svetog Nikole, koju su spalili, kao i crkvu Svete Katarine (Bresje). Zlatibor Trajković (60 godina) ubijen je ispred škole, a Trifun Stoilović je teško ranjen. Zle ekstremističke horde su spalili i porušili kuće, spomenike, sve što je bilo srbsko...

KPS nijednim gestom nije pomogao Srbima u Obiliću. KFOR je evakuisao srbsko stanovništvo, kako bi se sprečile veće žrtve. Međutim, Albanci, koji su krenuli u napad gazili su sve pred sobom, palili i rušili. Munjevitom brzinom, do poslepodnevnih sati iz Obilića su proterani svi Srbi, a njihova imovina, kao i ambulanta i crkva, uništeni.

Krvavi etnički pir je uhvatio Peć, Prizren, Vučitrn, Podujevo i druga mesta, gde je spaljeno do temelja sve što je imalo srbsko obeležje.

Posledice pogroma na Kosovu i Metohiji su nesagledive. Iseljeno je deset sela i šest gradova! Iako nema preciznih podataka, po izveštajima raznih domaćih komisija, izveštaja UNMIK-a i misije OEBS-a, proterano je oko 4000 Srba, 28 poginulih, 930 srbskih kuća je spaljeno i 35 pravoslavnih manastira i crkvi spaljeno, uništeno, porušeno...

Hram Bogorodice Ljeviške-Prizren, Hram Hrista Spasa-Prizren, Saborni hram Sv. Georgija-Prizren, Crkva Svetog Nikolaja-Prizren, Crkva Svetog Georgija-Prizren, Crkva Svete Nedelje-Prizren, Crkva Svetog Pantelejmona-Prizren, Crkva Sv. Kozme i Damjana-Prizren, Crkva Svete Nedelje-Prizren, Manastir Svetih Arhangela-Prizren, Crkva Svete Nedelje-Orahovac, Brnjača, Crkva Uspenja Presvete Bogorodice-Đakovica, Crkva Svetog Lazara-Đakovica, Crkva Svetog Ilije-Đakovica, Manastir Devič-Srbica, Crkva Svetog Jovana Preteče-Peć, Crkva Presvete Bogorodice-Peć, Saborni Hram Cara Uroša-Uroševac, Crkva Svetog Ilije-Uroševac, Crkva Svetog Petra i Pavla-Uroševac, Crkva Presvete Bogorodice-Uroševac, Crkva-Kosovska Kamenica, Crkva Svetog Arhangela Mihaila-Štimlje, Crkva Svetog Nikole-Priština, Crkva Svetog Nikole-Kosovo Polje, Crkva Svete Katarine-Kosovo Polje, Crkva Svetog Ilije-Vučitrn, Crkva Svetog Mihaila-Obilić, Crkva Svetog Save-Kosovska Mitrovica, Crkva Svetog Andreja-Podujevo, Crkva Sv. Petra i Pavla-Istok...

Tuga za celi srbski rod...

NATO snage došle su na Kosovo i Metohiju 1999.godine i od tada do 2004.godine na sve incidente i uništavanje crkava, okretali su glavu. Svaki predstavnik je imao opravdanje za albanske zločince koji su ubijali Srbe, palili domaćinstva, ubijali srpsku decu. Tako su jasno i glasno dali poruku Albancima da rade šta hoće, dok su Srbi ostali nezaštićeni i nemoćni. NATO snage su morale imati informaciju o organizaciji i planiranju pogroma, jer je više nego očigledno da je reč o dugotrajnom planiranju. Međutim, kada je 17. marta i njima zapucalo oko glave i to baš od onih koje su štitili, tek tada su uvideli sa kim imaju posla, pa su pomogli oko evakuisanja srbskog stanovništva. Na taj način su postiggli još jedan cilj-da sebe prikažu u što boljem svetlu. Pitam se kako je to moguće da NATO nije znao šta „kuvaju“ Albanci, kad su sa njima toliko dobri?! Zlo se ne može sakriti, niti se podle namere mogu prikriti. Dođe uvek momenat kada svako pokaže svoje pravo lice.

Za vreme pogroma bilo je jako teško poslati slike posledica u svet. Albanski novinari nisu želeli da slikaju spaljene srpske kuće i manastire, stare i po nekoliko vekova. 

Ninoslav Ranđelović, hrabro i predano, snimio je skoro svako mesto, ruševinu, zgarište i ostavio neoborive dokaze o razmerama albanskih zlodela. 

Kao i sve što se dešava na Kosovu i Metohiji od 1999. godine, ni za pogrom niko nije odgovarao, iako je u njemu učestvovalo oko 50 000 Albanaca. Među tolikim ljudima nisu uspeli da pronađu krivce za ubijene Srbe i one koje su uništavali i palili! Gotovo svi pokrenuti sudski procesu su ili prekidani ili „nije bilo dovoljno dokaza“ ili su svedoci menjali iskaze ili se jednostavno nisu ni pojavljivali na ročištima. Sramota!!!

Dok živim nikada neću zaboraviti sliku kada Albanac lomi krst na crkvi u Podujevu. Koliko je samo bio uporan, sa mržnjom u očima da ne gleda ni krst, ni crkvu, ni Srbe. Ta slika mi jasno govori koliko su Albanci sposobni da se organizuju, da pokrenu mase kako bi ostvarili svoj višedecenijski san o nezavisnom Kosovu i Velikoj Albaniji. Ne bira se ni sredstvo, ni vreme. Ne preza se ni od čega. Ali i dan danas je važno da se uteruje strah preostalim Srbima na Kosovu i Metohiji, da se skrnave spomenici, groblja, ... 

Pogrom je ostavio za sobom smrt, garež, pepeo. Vreme prolazi, a suze ostaju. 

Feniks sagori u plamenu, iz pepela nastane mladi Feniks, koji se sam leči kad je povređen i tako pokazuje besmrtnost. Tako i nama, Srbima, ostaje nada da će kroz pravdu, nadu i sa verom u Boga, naša pokolenja iz pepela srbskog stradanja vaskrsnuti istinom i rasterati mrak i tamu nepravde, da će izvući pouke i imati snage da spreče da se istorija ponovi!

(priča iz knjige „Zaveštanje mom srbskom rodu“)

Srbska književnica Gordana Pavlović, član UKS-a i redovan član Matice srpske

 
 


  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...

Izborna kampanja koja je u svom finišu, manifestuje svoje uticaje na najneverovatnije načine.  


Na današnji dan , pre 24 godine, izvršeno je plansko izmeštanje jedinica Prištinskog korpusa sa Kosova i Metohije u skladu sa naređenjem Štaba Vrhovne komande str. pov. br. 01/6019-10...


Ostale novosti iz rubrike »