BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

BIA i VBA kupovali hakerske programe

BIA i VBA kupovali hakerske programe
13.03.2017. god.
Dve kompanije, iz novobeogradskog Tržnog centra „Piramida” i iz Surdulice, učestvovale u uvozu sistema za praćenje mobilnih telefona i interneta, pokazuju podaci „Vikiliksa” i kanadskog „Sitizen laba”


Sumnja na prisluškivanje u našoj zemlji je oduvek velika. Gotovo da ne postoji neko ko drži do sebe, a da nije uveren da ga prate i prisluškuju. Naravno, u stvarnosti je taj broj daleko manji od percepcije koja dominira. Obaveštajne službe Srbije imaju mnogo manje mogućnosti od svojih američkih kolega, te razmere masovnog nadzora nisu toliko lako izvodljive. Tu je i sistem kontrole službi o čemu bi moglo da se raspravlja, pre svega u pogledu efikasnosti.

S druge strane, mnogi su razvili sistem „narodne odbrane” koji navodno štiti od prisluškivanja. Metode su se razvijale kako se tehnologija menjala.

Tako je nekada bilo obavezno da se prekine fiksna telefonska veza „čim nešto krči”. Neki su verovali i da okretanje nule na brojčaniku može da izbaci iz veze debeovca.

Mnogi su vadili i lajsne s podova svojih kuća i stanova, misleći da se prisluškivači baš tu nalaze. Ideju su dobili kada je Bezbednosno-informativna agencija (BIA) 2004. godine javno izvadila prisluškivače iz kuće Vuka Draškovića koji su, između ostalog, bili sakriveni i ispod lajsni.

Pre petnaestak godina se pronela i priča kako postoje sistemi koji upere nevidljivi laser u prozor, pa se pomoću vibracija stakla navodno dolazilo do sadržaja razgovora u „prisluškivanoj sobi”. Zato su mnogi kupovali teške, nepropusne zavese koje su se navlačile svaki put kad bi se razmenjivale „osetljive” informacije.

U prvim godinama pojave mobilnih telefona svako ko je imao nešto „poverljivo” da priča, rasklapao bi aparat i odvajao bateriju i karticu.

S pojavom aplikacija, masovno se prelazilo na Viber ili Vajber (kako vam je draže), pa na Telegram, pa na Signal, i to svaki put kad bi se proneo glas da je „nešto provaljeno”.

Na kamere kućnih računara masovno se sada lepe izolir trake.

Mnogi od ovih primera mogu da deluju kao teorija zavere, ali posle prošlonedeljnog otkrića „Vikiliksa” i ranijeg uzbunjivanja Edvarda Snoudena niko više ne može da gleda u one koji se „štite” kao na Mela Gibsona u ulozi taksiste u filmu „Teorija zavere”. I mnogi su dobili potvrdu njegovih reči iz tog filma: „To što sam paranoičan, uopšte ne znači da me ne prate”.

Otkriće „Vikiliksa” o hakerskim programima CIA pokazalo je da ilegalno praćenje ne samo da nije prestalo, već je podignuto na novi, viši nivo. Uz telefone i internet, nadziru se i televizori novije generacije. Interesantno će biti saznati kako će se protiv tehnologije ljudi odbraniti. Čuju se i predlozi da se u tišini gleda politički program, a da se o fudbalskim sudijama govori sve najlepše. Ima i onih ekstremnijih koji predlažu da se „svi vratimo na lampaše”.

Ipak, otkriće o prisluškivanju preko televizora nije za šalu. Posebno nije za šalu otkrivena mogućnost da CIA ili bilo ko drugi može da hakerski upadne u automobile. To je izazvalo zebnju u pogledu bezbednosti, pre svega kada je reč o tome da li je moguće daljinski, preko kompjutera ubiti nekog, a da sve izgleda kao saobraćajna nesreća.

Pitanje praćenja i prisluškivanja od strane tajnih službi je osetljivo pre svega zbog tanke linije između čuvanja bezbednosti i zloupotreba. Nije sporno da su ove metode dovele do sprečavanja i otkrivanja mnogih kriminalnih i terorističkih radnji, ali mogućnosti koje su donele nove tehnologije, kao i metode rada obaveštajnih službi, dovele su do neslućenih razmera praćenja i prisluškivanja. Tako, na primer, ako službe uzmu da proveravaju osobu koja ima 40 kontakata, pa od tih 40 još po 40, u četvrtom krugu se dolazi do nadzora od 2,5 miliona ljudi. Dakle, velika je verovatnoća da taj princip dovede do praćenja obične domaćice koja je o kriminalu i terorizmu slušala samo u vestima.

Novo otkriće „Vikiliksa” otvorilo je i pitanje kako je ta oblast rešena u Srbiji i da li naše obaveštajne službe koriste iste metode kao njihove američke i britanske kolege.

Srž poslednjeg otkrića „Vikiliksa” i ranije Snoudena je u tome da strane obaveštajne službe zaobilaze regularnu kontrolu zarad masovnog nadzora. Kompjuterski programi koji se koriste su uglavnom hakerski i njihova kontrola ne podleže nikakvoj propisanoj proceduri ili zakonu.

U najnovijim otkrićima „Vikiliksa” što se tiče Srbije nema nikakvih otkrića, odnosno ne navodi se da se programi koriste u našoj zemlji. Samo se na jednom mestu pominje server Eurobanke u Beogradu, ali bez detaljnog objašnjenja zašto je američkoj CIA taj kompjuter interesantan.

Međutim, u ranijim otkrićima „Vikiliksa” nalaze se interesantni podaci o tome kako su BIA i Vojnobezbednosna agencija (VBA) pokušale da nabave sumnjive programe za hakerski ulazak u telefone i kompjutere još 2012. godine.

„Vikiliks” je naime 2015. godine objavio mejlove privatne italijanske kompanije „Haking tim” čiji je vodeći proizvod bio sistem daljinske kontrole „Galileo”. Taj sistem omogućava nadzor telefona s android i majkrosoft operativnim sistemom, zatim ajfone „Epla”, „blekberije”, kao i poruke na društvenim mrežama poput Fejsbuka. „Haking tim” je dakle imao program vrlo sličan ovima koje je sada kod CIA otkrio „Vikiliks”.

Komunikacija između „Haking tima” i srpske BIA počela je u februaru 2012. Iz mejlova se vidi da je na međunarodnom sajmu protiv terorizma u Parizu dogovorena prezentacija „Galilea” u Beogradu koja se i desila 7. februara 2012. Iz daljih mejlova se vidi i da su predstavnici BIA kasnije otišli na dodatnu prezentaciju u Rim, te iz prepiske nije jasno kako se ceo posao završio.

Daleko intenzivniju komunikaciju, pokazuju mejlovi, predstavnici „Haking tima” imali su sa srbskom VBA. Prepiska počinje 3. aprila 2012, tako što se Italijanima obratio predstavnik izraelske kompanije „Najs” Ruven Elazar s porukom da ima „urgentan zahtev” klijenta iz Srbije. Ispostavlja se da je klijent VBA koja želi da nabavi sistem daljinske kontrole „Galileo”.

Kao posrednik u ovom poslu se pojavljuje beogradska firma „Teri inžinjering”, sa sedištem u Tržnom centru „Piramida” u Novom Beogradu. Vlasnik firme je Tesa Fuks za koju se na sajtu firme navodi da je dobila profesionalno obrazovanje na ETF-u u Beogradu i Tehnionu u Haifi. Pre osnivanja „Teri inžinjeringa”, Tesa Fuks je radila u Saveznoj upravi za kontrolu leta, „Motoroli” i „Elektrotehni”. Na sajtu firme se navodi da je Tesa Fuks takođe osnivač i predsedavajuća Društva Srbsko-izraelskog prijateljstva.

Tesa Fuks je, proizlazi iz mejlova na „Vikiliksu”, bila vodeći pregovarač između „Haking tima” i VBA. Elem, Italijani su 21. maja 2012. došli u Beograd kako bi predstavili „Galileo” i instalirali probnu verziju sistema. Operativci VBA su imali nekoliko meseci da testiraju program, tokom kojeg su prijavili Italijanima da ne mogu da uđu na „blekberi” telefone i na fejsbuk čet.

U celoj prepisci posebno je zabrinjavajuć mejl od 27. septembra 2012. kada se Italijanima jedan od posrednika obraća rečima da „postoji problem jer operater mobilne telefonije može da sazna čiji telefon je pod nadzorom”. Naime, beležio se veći internet saobraćaj kada je špijunski program skidao podatke s targetiranog telefona. „Oni žele da izbegnu svest operatera o njihovim aktivnostima”, navodi se u mejlu.

Bilo kako bilo, hakerski sistem na kraju nije došao u Srbiju, ali ne zato što srbska agencija nije želela program, već zbog toga što se posrednici nisu dogovorili s „Haking timom” oko cene celog programa. „Haking tim” je želeo iznos od 370.000 evra plus 50.000 evra za godišnje održavanje. To je bila cena po kojoj bi prodali proizvod „Teri inžinjeringu” koji bi sistem kasnije prodavao VBA. Pregovori o ceni su trajali od oktobra 2012. pa sve do marta 2013.

Tesu Fuks nismo uspeli da dobijemo za komentar ove priče, a u „Tera inžinjeringu” su nam rekli da je „na putu do ponedeljka”. Na broj mobilnog telefona poznatog redakciji nije nam se javljala.

Tokom tih pregovora, „Haking timu” se iz Srbije javio i predstavnik „Vlatakoma”, interesujući se za isti sistem. Predstavnik ove firme je u mejlu naveo da „u Srbiji ima projekte s MUP-om Srbije i drugim vladinim službama”. „Vlatakom” je firma Vladimira Cizelja koji je javnosti poznat kao jedan od učesnika afere „Kofer”. „Vlatakom” je bio dobavljač MUP-a za uvođenje tetra sistema komunikacije, čipova za lične karte, ali i kamera koje se postavljaju na javnim mestima.

Ipak, dalje od početne zainteresovanosti, „Vlatakom” nije odmakao u kupovini programa.

Srpske obaveštajne službe nisu dakle uspele da kupe „Galilea”, pokazali su podaci s „Vikiliksa”, ali su zato u isto vreme, negde 2013, uspele da kupe drugi špijunski program „Finfišer”. Taj podatak je otkrila grupa „Sitizen lab” s Univerziteta u Torontu, Kanada. Naime, oni su istraživali gde se sve nalazi „Finfišer”, poznat po presretanju telefonskih i internet komunikacija, pa je među 25 servera u svetu jedan pronađen u Srbiji. Ispostavilo se da su uvoznici tog programa u Srbiju kompanija „Tri d. o. o.” iz Surdulice i „Telekom Srbija”. Raniji vlasnik te firme bila je jedna švajcarska kompanija, a sada je vlasnik kompanija iz Singapura, do čijeg vlasnika je trenutno nemoguće doći. Kao direktor firme se navodi Đorđe Purać, koji je nekada bio odgovorno lice kablovskog operatera KDS, pre nego što ga je kupio SBB.

Program „Finfišer” proizvodi nemačka kompanija „Gama” i on ima mogućnosti da, baš kao „Galileo” i programi CIA, prati sve android, „vindous”, „epl” i „blekberi” sisteme.

Gde je ovaj program završio u Srbiji nije poznato, ali učešće državnog Telekoma u nabavci opreme navodi na zaključak da sistem nije otišao u privatne ruke, već u neku od obaveštajnih agencija.

Dušan Telesković,
Politika



  • Izvor
  • Foto Rojters/ Dado Ruvić / Politika/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...

Izborna kampanja koja je u svom finišu, manifestuje svoje uticaje na najneverovatnije načine.  


Na današnji dan , pre 24 godine, izvršeno je plansko izmeštanje jedinica Prištinskog korpusa sa Kosova i Metohije u skladu sa naređenjem Štaba Vrhovne komande str. pov. br. 01/6019-10...


Ostale novosti iz rubrike »