BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Prva NATO agresija bila je na Republiku Srpsku pod nazivom „Namerna sila”

14.09.2017. god.


30. avgusta 1995. tadašnji generalni sekretar NATO-a Vili Klas proglasio je operaciju "Namerna sila", vazdušnu kampanju, odnosno agresiju protiv Republike Srpske koja je zvanično trajala do 14. septembra 1995. godine, NATO snage su bombardovale Republiku Srpsku i Republiku Srpsku Krajinu i 1994. godine, ali ne tako intezivno i zvanično.

Nije poznato kada je Vojska Republike Srpske saznala za pokretanje NATO agresije, ali je svakom slučaju, nesumnjivo imala je veoma malo vremena za pripremu odbrane. NATO napadi protiv Vojske Republike Srpske počeli su kao kiša nedugo posle saopštenja, u ranim satima 30. avgusta 1995. godine.

NATO bombardovanje je trajalo dve i po nedelje - preko 5.000 ljudi je bilo angažovano, a 400 aviona iz 15 zemalja članica NATO-a, uključujući Belgiju, Kanadu, Dansku, Francusku, Nemačku (prvi put Luftvafe bombardovao nakon 1945. godine), Italiju, Španiju, Tursku, SAD i Veliku Britaniju učestvovalo je, praveći 3.515 naleta iz Aviano vazduhoplovne baze u Italiji, i sa američkih nosača aviona "Teodor Ruzvelt" i "Amerika" stacioniranim u Jadranskom moru.

Tokom dve i po nedelje, snage NATO-a su ispalile ukupno 1.026 bombi na 338 ciljeva u Republici Srbskoj, sa preko 80 procenata skoro potpuno uništenih njihovih ciljeva.

Srbi i Vojska Republike Srpske, skoro pa nemoćni u suočavanju sa neprijateljskim NATO napadima, bili su prisiljeni da pristupe zahtevima NATO-a i Zapada - potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, važećeg međudržavnog ugovora za državnu zajednicu Republike Srposke i Federacije BiH (BiH), a koji je do danas ostao na snazi.

Nova Era

U zvaničnoj analizi bombardovanja koju je NATO objavio na 10. godišnjicu agresije, profesor Rajan Hendrikson, politički naučnik na Univerzitetu u Istočnom Ilinoisu, bio je jasan o značaju ove agresije: "Pored razbijanja komunikacija Srba i prisiljavanja srbskih snaga da potpišu Dejtonski sporazum, on je efektivno završio debatu izvan ovog područja koja je dominirala raspravama o stalnom značaju i ulozi NATO-a nakon završetka Hladnog rata."

Nadalje, profesor Hendrikson je veoma iskren:  "Operacija "Namerna sila" uspostavila je novu eru za NATO, pomažući da napravi mnogo veći niz misija koje ne potpadaju pod član 5. Alijanse, a što je odvuklo NATO izvan svog prvobitnog razloga osnivanja i osiguranja kolektivne odbrane zemalja članica."

Prve godine post-hladnog rata bile su zaista velika anksioznost i nesigurnost u vodećim silama NATO-a, jer je vojni savez osnovan za izričitu svrhu - obuzdavanje Rusa.

Sukob u bivšoj BiH, koji se razvijao u "dvorištu" NATO-a, značio je da bivši Sovjetski Savez, zahvaćen žestokim nemirima, verovatno neće stajati na putu zapadnoj vojnoj akciji usmerenoj protiv Srba.

Počevši od 1992. godine, NATO je ušao u "mirovnu misiju" na Balkanu, koja se brzo pretvorila u direktni vojni angažman - 1994. započela su prva bombardovanja Srba, uglavnom ograničeni napadi, kako u Republici Srbskoj Krajini tako i u Republici Srbskoj.


Operacija "Namerna sila" je planirana i odobrena od strane Severnoatlantskog veća u julu 1995. godine, iako je nedostajo mandat Ujedinjenih nacija, a to se promenilo nakon događaja na pijaci Markale u Sarajevu 28. augusta 1995. u kojem su navodno srpske snage granatirale pijacu u Sarajevu.


Dvadeset godina kasnije Džon Rasel, bivši zvaničnik Ujedinjenih nacija, otkrio je da je bilo "nemoguće" utvrditi koja je vojska ispalila granate koje su pogodile pijacu - a on je stanovišta da su ustvari muslimanske snage izvršile granatiranje pijace.

Bez obzira na to, incident je NATO-u pružio savršeni izgovor za sveobuhvatnu agresiju - a uspeh operacije u obezbeđivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma naknadno je korišten da bi se opravdala agresija na SR Jugoslaviju 1999. godine.

"Trijumf" te kampanje zapravo je korišćen da opravda svaku agresiju NATO-a, uključujući i invaziju na Avganistan 2001. i "intervenciju" u libijskom građanskom ratu 2011. godine.


U međuvremenu, gotovo dve decenije od stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, etnički sukobi još uvek rastu u državnoj zajednici BiH, a međunarodni administratori efikasno vode politiku i izdaju direktive izabranim zvaničnicima. Štaviše, hiljade inostranih trupa ostaje stacionirano u zemlji - verovatno ispunjavajući paradoksalni cilj NATO-a "upravljanje bezbednosnim rizicima stvorenim sopstvenim postojanjem".


NATO agresija na Republiku Srpsku okončana je 14.09.1995. godine.



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Čak i pre objavljivanja bilo kakvih rezultata istrage, zapadni mediji su počeli da izveštavaju da je teroristička organizacija Islamska Država (ISIL) odgovorna za masovno ubistvo. Zvanični predstavnici Bele kuće...


Vašington vodi proksi rat u pokušaju da nanese „strateški poraz“ Moskvi i potreban je oštriji odgovor na to

Bratstvo: U susret crnom datumu – 24. martu, kada će se civilizovani svet osvrnuti na zločin kolektivnog Zapada nad srbskim življem na Balkanu – BRATSTVO korača gledajući i u...


Navršilo se mesec dana od poslednjeg sastanka ruskog ambasadora u Beogradu Aleksandra Bocan Harčenka i srbskog ministra odbrane Miloša Vučevića. „Bratstvo“ u seriji intervjua sa eminentnim sagovornicima, već nekoliko...


Kosovo i Metohija je srbsko pitanje, ali se ono ne tiče samo Srbije, nego celog Pravoslavlja i uveren sam da će suverenitet Srbije na tom delu teritorije opet biti...


Ostale novosti iz rubrike »