Diplome na ćirilici DA ili NE?

Jedana od banjalučkih portala je nedavno objavio tekst pod naslovom "Nevolje studenata u Banjaluci: Diplome na ćirilici papreno plaćene, a bezvrijedne u inostranstvu".

Taj portal između ostalog piše

 

Studenti banjalučkog Univerziteta, izdavanje diplome plaćaju 100 KM, a njen „prevod“ na latinicu košta ih dodatnih 25 KM.Originalne banjalučke diplome, štampane na ćirilici, ne važe u Hrvatskoj i Sloveniji, pa čak i u nekim dijelovima Federacije BiH, gdje se ovo pismo ne koristi, a problema ima, tvrde studenti, i na pojedinim univerzitetima u Crnoj Gori....

 

Autor tog teksta nastoji da svoje čitaoce navede na razmišljanje kao i studente da je neophodno izdavanje diploma u Republici Srbskoj na latinici.

 Pitam se da li su pojedini Srbi, pa eto i ti među kojima su urednici pojedinih internet portala zlonamjerni, plaćeni od raznih međunarodnih fondova da zaluđuju vlastiti nasrod ili su kratke pameti.

Konkretno, ovaj primjer oko latinice, ćirilice, diploma, odlaska naših studenata u inostranstovo,..

Srbi su veoma tolerantan narod. Često spremni da svuku i vlastite gaće, kako bi udovoljlili drugome. Ali ako što niko ne cijeni kurvu, tako niko ne cijeni ni narod koji se pred svima saginje i sve što radi, radi na račun vlastite štete, da bi bio ko dobar s drugima. Kurva ima svoj rok trajanja, pa tako i oni koji se kurvaju sa vlastitim narodom.

Studenti, obrazovanje inostranstvo

Svjedoci smo da mnogo mladih odlazi u inostranstvo. Autor gore anvedenog teksta, bi još da se potrudi da taj put studentima što više olakšamo.

Da li je to dobro ili ne. Ako kratkoročno gledamo interese onoga ko želi da ode, za njega je dobro da nema nikavih troškova pri svom odlasku. Dugoročno gledano, to ni za tog studenta nije dobro. Za državu, za narod koji ostaje ovde, to već u ovom momentu nije dobro. Za tog studenta koji odlazi, gledanu u budućnost, ni za njega nije dobro da se država u kojoj je rođen, u kojoj je školovan, u kojoj je odrastao da se ruši, nestaje i d ana kraju živi kao što žive drugi narodi koji nemaju svoju matičnu državu. U toj državi koja propada, ostaju možda njegova braća, roditelji, rođaci, prijatelji, sunarodnici. Ne mogu svi baš otići.

Republika Srbska snosi troškove obrazovanja za osnovno i srednje obrazovanje, a najvećim dijelom za fakuletsko. Ona prije svega treba da školuje kadrove za sebe, a ne za inostranstvo. ako pak neko želi da ide vani, taj kod koga ide ili on sam trebao bi da plati mnogo više od prevoda diplome na tuđe pismo ili da onaj kod koga ide snese troškove njegovog obrazovanja.