BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Novosibirsk, mozak Sibira

Novosibirsk, mozak Sibira
04.03.2017. god.
Novosibirsk je dinamična i prosperitetna prestonica Sibira. Ovaj mladi grad predstavlja koncentraciju ruske nauke velike specifične težine.


Kako se Transsibirskom železnicom sa zapada približavate Novosibirsku, krajolik gubi svoju pitomost i sve je manje zelenila; preovlađuju mala uzvišenja sa tek ponekim drvetom.

 

Iznenada, na samom ulasku u grad, pojavljuje se široki Ob, jedna od tri najveće sibirske reke, i izdiže se silueta Novosibirska na horizontu. Sa oko 1,5 miliona stanovnika, Novosibirsk je postao treći grad po veličini u Rusiji (posle Moskve i Sankt Peterburga) i najveći i najdinamičniji grad Sibira, nadmašivši starija naselja poput Tomska i Tobolska.

Novosibirsk je nastao na mestu gde se ukrštaju železnica i reka, a svoj život je započeo kao Novonikolajevsk na prelasku u 20. vek. On je pravi „grad železnice“ – izrastao je 1893. iz malog naselja Novo Selo, osnovanog blizu gradilišta velikog železničkog mosta preko Oba, građenog za Transsibirsku prugu. Spajanjem postojećih naselja 1903. nastao je grad, prozvan Novonikolajevsk po imperatoru Nikolaju Drugom.

 

Grad uma

U predgrađu Novosibirska zvanom Akademgorodok, otvorenom 1957, nalazi se četrnaest istraživačkih ustanova i univerziteta, kao i uprava Sibirskog odeljenja Ruske akademije nauka.

Povoljan spoj geografskog položaja i železnice od prvih dana je obezbedio uslove za intenzivan razvoj grada. O tome svedoče i preživele građevine s početka 20. veka – među njima su i drvene kuće, bogato ukrašene i prilično velike. Tokom prvih 20 godina u Novosibirsku su postojale praktično samo drvene građevine. Tek poneka zgrada od javnog značaja bila je sazidana od cigle, kao što su hram sv. Aleksandra Nevskog (1896-1899, danas ponovo služi kao crkva), i Gradski trgovinski centar (1910-1911), impozantna zidana građevina koja podseća na železničku stanicu.

Kao i u drugim većim sibirskim gradovima, snažan razvoj Novosibirska pre Prvog svetskog rata naglo je zaustavljen haosom i razaranjima koje je doneo dugotrajan Ruski građanski rat. U Novonikolajevsku su borbe okončane relativno brzo tako što su sovjetske snage 1919. zauzele grad. Njegova ključna uloga u saobraćajnom sistemu zemlje doprinela je brzom oporavku, a 1926. grad je preimenovan u Novosibirsk. Za kratko vreme postaje jedan od glavnih centara sovjetskog industrijskog razvoja i administrativni centar većeg dela geografskog Sibira. Tako je između 1925. i 1937. Novosibirsk bio glavni grad prostrane Sibirske oblasti u čiji sastav je ušlo pet gubernija iz predrevolucionarnog vremena.

Dinamičan razvoj se odrazio u savremenom konstruktivističkom stilu velikih administrativnih zgrada duž glavne gradske magistrale – Crvenog prospekta. Jedan od najbolje očuvanih primera ovog stila je izuzetno lepa zgrada Izvršnog komiteta Sibirske oblasti, završena 1932.

Krajem 1930-ih značajne građevinari su se držali tradicionalne arhitekture Staljinovog perioda. Najimpozantnija građevina ovog perioda je Teatar opere i baleta, jedan od najznačajnijih centara klasične muzike u Rusiji. Njegova izgradnja je trajala od 1931. do 1945, ali su poslednji radovi bili okončani tek 1956. Glavna gradska železnička stanica, završena 1939, takođe je odraz grandioznosti sovjetskog neoklasicizma. Još uvek je jedna od najvećih u Rusiji.

Novosibirsk je prosperitetna metropola, sa izuzetno čistim i negovanim centrom. U njegovom užurbanom jezgru niču novi stambeni i poslovni oblakoderi, a podzemna železnica, puštena u rad 1985, povezuje naselja na dve strane reke Ob. U gradu se nalazi i nekoliko značajnih visokoobrazovnih ustanova, među kojima su i Novisibirski državni tehnički univerzitet (osnovan 1950), kao i Novosibirski državni univerzitet (osnovan 1959).

 

Novosibirski zavod hemijskih koncentrata je jedan od najvećih svetskih proizvođača nuklearnog goriva za elektrane i istraživačke reaktore. © Slava Stepanov.

Značajan deo svoje intelektualne energije Novosibirsk crpi iz svog predgrađa Akademgorodoka („akademski grad“). Nastanak Akademgorodoka 1957. vezuje se za procvat nauke iz doba Sputnjika. Vremenom je ovaj grad stekao renome idilične zajednice ljudi od nauke. Iako pomalo razbarušen (kao i većina naučnika), grad još uvek ima tihi šarm oličen u parkovima i ulicama sa drvoredima koji zaklanjaju sovjetske zgrade iz 1960-ih. Ovaj naučni grad je preživeo teško vreme 1990-ih i u njemu se i danas obavlja veliki deo značajnih naučnih istraživanja u Rusiji u svim oblastima nauke. Pored istraživačkih instituta, u Akademgorodoku su smešteni i brojni muzeji, kao što je Muzej istorije sibirske kulture, u kome se nalazi čuvena zbirka mumija sa visoravni severnog dela Srednje Azije.

U Akademgorodoku se takođe nalazi i muzej na otvorenom posvećen drvenoj arhitekturi. U njemu su izloženi arheološki eksponati, uključujući i praistorijske idole. Međutim, najveći dragulj postavke muzeja je rekonstruisana crkva Hrista Spasitelja iz sela Zašiversk na reci Indigirki, u Republici Saha (Jakutiji). To mesto se nalazi oko 3.000 kilometara istočno od Akademgorodoka. Ova crkva, podignuta oko 1700. godine, služila je narodu Zašiverska mnogo decenija, sve dok celokupno stanovništvo sela nije umrlo tokom epidemije velikih boginja 1883. godine. (Igrom sudbine, lek protiv ove bolesti 
nedavno je pronađen upravo u Novosibirsku, u Institutu „Vektor“, jednoj od malobrojnih svetskih ustanova koje na skali biološke sigurnosti imaju najvišu oznaku, BSL-4.)

 

Zalazak sunca nad centrom Novosibirska. © Slava Stepanov

Posle ove velike katastrofe Zašiversk je stekao reputaciju ukletog mesta, te su ga putnici izbegavali. Mada je većina njegovih drvenih građevina propala, crkva i zvonik, građeni od čvrstog arišovog drveta, postoje i dalje. Ponovno otkriće ovog „sela mrtvaca“ predstavljalo je 1930-ih pravu senzaciju. U periodu 1969-1971. oblast Zašiverska podrobno je izučavao tim stručnjaka sa Sibirskog odeljenja akademije nauka (sa sedištem u Novosibirsku, odnosno Akademgorodoku). Sredinom 1970-ih crkva i zvonik su demontirani, prebačeni u Akademgorodski muzej arhitekture gde su zatim restaurirani. Tako je tragediju u udaljenoj Jakutiji preživela jedino mala crkva – dragulj arhitekture, danas izložena u centru Sibira.

Vilijem Bratfild,
Ruska reč 



  • Izvor
  • © Slava Stepanov/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Aerodromi su ogromne vazduhoplovne luke, uglavnom biseri metrop


Najposećenija banja među domaćim turistima, i po mnogima najlepša, već decenijama unazad nosi nadima Kraljica banja. Vrnjačka Banja je jednako posećena kako među mlađom pop

Ako prvi put posećujete Beograd i želite da za kratko vreme steknete uvid u burne istorijske periode koje su se odrazile na njegov današnji izgled, možda je najkraći put...


Akcija ulaska u rezervate prirode u zamenu za praznu PET ambalažu


Fotografije na Instagramu Sergeja Dolje više liče na pejzaže sa drugih planeta nego na prizore iz Rusije (što zapravo jesu). Ovo su samo neki od njegovih snimaka.


Ostale novosti iz rubrike »