BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Zašto su Rusi probušili najveću rupu u Zemljinoj kori

Zašto su Rusi probušili najveću rupu u Zemljinoj kori
14.09.2019. god.

 „Pakleni bunar“ je odavno napušten. Ali ova najveća na svetu bušotina postoji i danas, a priče o njoj su zagonetne.

 

Centralni toranj nad Kolskom ultradubokom bušotinom 1970-ih

Kao i svako neponovljivo mesto na svetu ili fenomen, Kolsku bušotinu (dubine 12.226 m, prečnika 23 sm) prate jezive priče, a zovu je još „pakleni bunar“. Kažu da su na oko 12 kilometara dubine izmerili temperaturu od preko 1000 stepeni Celzijusa. Spušten je mikrofon otporan na visoke temperature koji je snimio ljudske krike i vapaje. Došli su do pakla! 

Mikrofon otporan na tako visoke temperature naravno ne postoji. Bušenje je zaista zaustavljeno na dubini od 12.262 metra i izmerena je temperatura od 200 stepeni Celzijusovih. Ali rukovodilac projekta, geolog David Guberman, priznaje da se 1995. godine dogodilo nešto što sam ne može da objasni... 

Zašto je bušotina bila potrebna?

Bušotina na Kolskom poluostrvu je bila deo jednog od najambicioznijih projekata tog doba. U Sovjetskom Savezu je napravljeno ukupno 12 ultradubokih bušotina, među kojima su 6 km duboka na Uralu i Jen Jahinska u Zapadnom Sibiru duboka 8,25 km, sve sa ciljem geološkog istraživanja Zemljine kore. 

1. januara 1984.

Bušenje je trajalo u intervalima od 1978. do 1992. Kolsko poluostrvo naravno nije slučajno izabrano pošto predstavlja gornji sloj Baltičke ploče od granita i minerala nastale pre oko 3 milijarde godina. To je i jedna od nastarijih tektonskih ploča na planeti, a stoga i zanimljiva za istraživanje. 

Duboko u rupi

Prve četiri godine se sve odvijalo po planu, Zemljina kora je probušena do dubine od sedam kilometara. Zatim je postavljena druga bušilica teška 200 tona. Do kraja 1983. godine bušotina je dostigla 12 km, ali 1984. dogodila se nesreća.

Probušili 12.000 metara! Probušićemo i 15.000 metara! (27.12.1983.)

Odvojila se cev dužine pet kilometara i zapušila rupu. U tren oka izgubljeno je sve što se postiglo za pet godina rada. Bušenje u drugom smeru je nastavljeno sa dubine od 7000 metara. 

Do 1990-te godine dubina „paklenog bunara“ je dostigla 12.262 metra, a zatim je bušenje prestalo iako je primarni cilj projekta bilo dostizanje dubine od 15.000 metara. Pet godina kasnije u „bunaru“ je došlo do eksplozije koju ne može da objasni ni David Guberman, a zbog nedostatka finansijskih sredstava projekat je zvanično napušten 2006. Dve godine kasnije napušten je i sam lokalitet koji se danas nalazi u fazi propadanja.



  • Izvor
  • foto: Semjon Majsterman/TASS, Freepik / Russia beyond/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Mnogobrojne obaveze, kao što je posao, briga o porodici, održavanje prijateljstava većini osoba oduzimaju mnogo vremena, pa oni često trebaju pomoć. Zato su tu sitnice, kao što su gedžeti...


Crvena armija je više od dve godine pokušavala da potisne neprijatelja dalje od grada. To je postalo moguće tek nakon pobede u Kurskoj bici i definitivne promene toka rata. ...

Generalni direktor kompanije Daniil Brenerman rekao je da se sada radi na civilnoj sertifikaciji ovog aviona


U periodu renesanse, koji je obilovao kulturnim i društvenim p

Električni alati su neizostavni deo svake majstorske radionice, pružajući ne samo efikasnost, već i olakšavajući mnoge radne procese. Sa sve većim napretkom tehnologije, postali su sve sofisticiraniji i prilagođeni...


Nikolaj Peskov otkrio je da je dobio Orden za hrabrost za jedan poseban podvig u Ukrajini


Ostale novosti iz rubrike »