BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Smrt u smetovima Urala: Najzagonetnija tragedija u istoriji Rusije

Smrt u smetovima Urala: Najzagonetnija tragedija u istoriji Rusije
08.06.2017. god.
Grupa turista pod rukovodstvom Igora Djatlova nije se vratila iz pohoda kroz planine Severnog Urala u februaru 1959. godine. Okolnosti pod kojima je poginulo devet mladih ljudi su toliko čudne da se o njima i danas diskutuje. U opticaju su razne verzije, od snežne lavine do operacije američkih specijalnih službi.


Planina Holatčahlj se nalazi u bespućima Severnog Urala (550 km severno od Jekaterinburga, a Jekaterinburg je udaljen 1.416 km istočno od Moskve). Njen naziv na jeziku naroda Mansi znači „mrtva planina” ili „planina mrtvaca”. Legenda kaže da je tu nekada veoma davno ubijeno devet lovaca i da je od tada bolje izbegavati ovo mesto, naročito ako u grupi ima devetoro ljudi.

Niko ne bi ni saznao za ovu legendu naroda Mansi da se ona nije ostvarila 1959. godine. Tada je u pohod preko planine Holatčahlj krenula grupa od devetoro turista (sedmorica mladića i dve devojke). U noći između 1. i 2. februara svi oni su iznenada istrčali iz šatora. Još uvek se ne zna šta je primoralo turiste da napuste šator i da u žurbi ostave sve stvari i usred zimske noći izađu na -30 stepeni Celzijusa bez obuće (samo dve osobe su bile obuvene). Niko od njih nije živ dočekao jutro. Tako je završila „Djatlovljeva grupa” (po imenu vodiča Igora Djatlova).

Spasilačka ekipa je krajem februara i početkom marta pronašla tela petoro mladih ljudi kilometar i po od šatora u pravcu podnožja. Četvoro je pronađeno u maju, kada je sneg počeo da se topi. Istraga je utvrdila da su tri osobe poginule od udaraca „zadobijenih usled dejstva velike snage”, dok su se ostali smrzli u snegu. Na telu jedne devojke, kada su ga pronašli, nije bilo očiju i jezika. Na pojedinim komadima odeće pronađeni su tragovi radijacije dvostruko veće od dozvoljene.

Razvodnjena istraga

Sovjetski islednici koji su se bavili slučajem „Djatlov” najpre su posumnjali da su za smrt grupe turista krivi lovci iz naroda Mansi koji su mogli biti revoltirani što turisti posećuju njihove planine, ili su to možda odbegli robijaši. Međutim, te verzije su odbačene, jer mesecima uoči tragedije niko nije pobegao iz zatvora, a planine koje narod Mansi poštuje kao svetinju nalaze se na drugoj strani. Pored toga, na telima poginulih nije bilo rana od oružja. Kako je pokazala ekspertiza, šator je bio isečen iznutra, što znači da su „djatlovci” sami tražili spas napolju.

Istraga je obustavljena već krajem maja 1959. godine, i slučaj je zatvoren. Zvanična formulacija uzroka smrti je veoma razvodnjena: „sila stihije kojoj turisti nisu mogli da se suprostave”. Ovu tragediju su samostalno istraživali mnogi amateri. Neki od njih pretpostavljaju da su vlasti požurile da „zabašure” ceo slučaj, što je dalo dosta prostora za razmišljanje i zamišljanje.

Česta je pretpostavka da su ljudi izginuli u snežnoj lavini ili odronu, ali spasioci koji su tragali za turistima nisu pronašli nikakve tragove prirodne katastrofe. Štapovi za skije kojima je bio pričvršćen šator ostali su pobodeni u sneg. Pored toga, nije jasno zašto su ljudi bežali od lavine nizbrdo, a ne u stranu. Iskusni turisti nikada ne bi tako postupili.

Da li su vršene neke tajne probe?

Ljudi koji su u februaru i martu 1959. godine prolazili blizu Djatlovljevog prevoja svedočili su o neobičnim atmosferskim pojavama, o „vatrenim loptama” ili „svetlim mrljama” koje su se kretale nebom. Ta okolnost, kao i radijacija na odelu, dala je nekim istraživačima povod za pretpostavku da je SSSR na području Djatlovljevog prevoja vršio tajno testiranje kosmičke ili vojne rakete.

Tako se pojavila verzija da je turiste pokrio oblak otrovnog gasa oslobođenog prilikom sagorevanja rakete-nosača, i da su oni upravo zbog toga napustili šator. Ali u tom slučaju nije jasno zašto su bežali tako dugo, jer je u tom periodu na prevoju duvao vetar, tako da bi oblak brzo prošao.

Opet Amerikanci

Nijedna tajanstvena tragedija u Rusiji ne može da prođe bez pretpostavki da su u nju umešane tajne službe, bilo ruske, bilo neprijateljske. Smrt Djatlovljeve grupe po tom pitanju nije izuzetak. Pisac Aleksej Rakitin u istraživanju pod nazivom „Smrt koja ide tragom” detaljno analizira mnoge pokušaje rešavanja ove tajne, i odbacuje jedan po jedan, a zatim iznosi svoju pretpostavku da su grupu uništili američki agenti.

Prema Rakitinovoj verziji, u grupi su bili tajni agenti KGB-a, čiji je zadatak bio da se sastanu sa Amerikancima i izvrše „kontrolisanu primopredaju” falsifikovanih uzoraka radioaktivnog odela. Međutim, u poslednjem trenutku je prevara otkrivena i „predstavnici Zapada” su u gnevu pobili sovjetske agente, a sa njima i ostale turiste.

Kritičari postavljaju Rakitinu pitanje zašto bi sovjetska obaveštajna služba organizovala „kontrolisanu primopredaju” u bespućima uralskih planina, kada se agenti daleko lakše skrivaju u velikom gradu. Pored toga, nejasno je zašto su u tom slučaju Amerikanci ostavili tela pobijenih ljudi ne potrudivši se da ih sakriju.

Pitanja bez odgovora

Pored navedenih postoje i mnoge druge verzije. Na primer, turiste su likvidirali agenti KGB-a kao slučajne svedoke raketnih proba, ili specijalna jedinica MUP-a misleći da su odbegli robijaši. Ili ih možda niko nije ubio, nego je mlade ljude jednostavno obuzela psihoza i oni su pojurili iz šatora u sigurnu smrt. Ili ih je možda napala divlja životinja... Pretpostavke se mogu nabrajati unedogled.

Kako je u svom blogu primetio pisac Boris Akunjin, pristalice svake verzije „veoma ubedljivo kritikuju druge hipoteze i nedovoljno ubedljivo brane svoju sopstvenu verziju”. Svako koristi samo one činjenice koje se uklapaju u njegovu predstavu o tačnom odgovoru, ignorišući verzije koje mu ne odgovaraju.

Istina je u tome da se ne može saznati šta se zaista dogodilo na planini Holatčahlj. Kako je početkom 2017. godine istakao bivši gubernator Sverdlovske oblasti Eduard Roselj, to nije moguće jer se i danas, skoro 60 godina kasnije, podaci o ovom incidentu „drže u tajnosti na federalnom nivou”.

Ovaj tekst je deo serije „Russian X-Files”, u kojoj „Ruska reč” priča o zagonetnim slučajevima, tajnama i anomalijama vezanim za Rusiju.

Oleg Jegorov,
Ruska reč



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Mnogobrojne obaveze, kao što je posao, briga o porodici, održavanje prijateljstava većini osoba oduzimaju mnogo vremena, pa oni često trebaju pomoć. Zato su tu sitnice, kao što su gedžeti...

Crvena armija je više od dve godine pokušavala da potisne neprijatelja dalje od grada. To je postalo moguće tek nakon pobede u Kurskoj bici i definitivne promene toka rata. ...


Generalni direktor kompanije Daniil Brenerman rekao je da se sada radi na civilnoj sertifikaciji ovog aviona

U periodu renesanse, koji je obilovao kulturnim i društvenim p


Električni alati su neizostavni deo svake majstorske radionice, pružajući ne samo efikasnost, već i olakšavajući mnoge radne procese. Sa sve većim napretkom tehnologije, postali su sve sofisticiraniji i prilagođeni...


Ostale novosti iz rubrike »