BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Peške oko sveta: Penzioner iz Peterburga obišao Zemlju

Peške oko sveta: Penzioner iz Peterburga obišao Zemlju
11.03.2017. god.
Kako obići oko sveta za dve godine, oslabiti 14 kilograma, potrošiti milion rubalja, naći se u peščanoj oluji, postati žrtva pljačkaša, preživeti operaciju i usput svratiti na olimpijadu? Sergej Lukjanov priča o svome putovanju.


Sergej Lukjanov, 60-godišnji penzioner iz Sankt Peterburga, potpuno sam je obišao peške Zemlju za 22 meseca, prevalivši 23.000 kilometara. Njegovo pešačenje oko sveta bilo je izazov za one koji su smatrali da to nije moguće i govorili da je to „suviše komplikovano“, „suviše teško“ i „preskupo“. Sada on ima svoj fan klub u kome korisnici diskutuju o tome da li je normalno u šezdesetoj godini svakog dana jesti „snikerse“ i piti koka-kolu, ili se hraniti špagetama i kondenzovanim mlekom, i ujedno prevaljivati ogromna rastojanja.

Čim je Lukjanov završio svoj grandiozni pohod novinari su odmah povukli književnu i filmsku paralelu i prozvali ga „ruski Forest Gamp“. Samo što on ne trči nego hoda. Do polaska na put oko sveta Lukjanov je već uspeo da tokom života pređe 300.000 kilometara. Ako se tome dodaju i svi kasniji napori, može se reći da je skoro prešao rastojanje od Zemlje do Meseca.

Sergej Lukjanov. Fotografija: Ruslan Šamukov/RBTHSergej Lukjanov. Fotografija: Ruslan Šamukov/RBTH
„500 kilometara dalje? Sitnica...“ – Koliko dugo ste se pripremali za put?

– Celog života. Nisam ništa posebno preduzimao uoči starta. Bio sam siguran da ću uspeti, i to je sva priprema“, priča Lukjanov dok pije kafu i kroz prozor posmatra kako pada martovski sneg.

Izašao je iz kuće 1. aprila 2015. godine, a vratio se 4. februara 2017. Za to vreme je obišao „verovatno“ dvadeset zemalja. Iz nekog razlog Lukjanov ne može odmah da se seti koliko ih je bilo. Sve se, kaže, dešavalo nekako spontano. Spontano je rešavano čak i pitanje vize: „Dođem, na primer, na kinesku granicu. Proverim na internetu – ima granični prelaz. Odem tamo, a ispostavi se da je on samo za Kineze i Vijetnamce. Svi ostali moraju da odu 500 kilometara dalje, na drugi granični prelaz. A meni viza već istekla. Morao sam da obilazim, i platio sam kaznu“.

Od vize je u velikoj meri zavisio i tempo kretanja. Vijetnam je trebalo preći za dve nedelje, a Singapur za tri dana. „Sve je to dosta komplikovano. Treba da postoje posebni stručnjaci koji se time bave“, kaže Lukjanov.

U Peterburgu su njegovi bližnji formirali koordinacioni centar. Prijatelj Mihail Sokolovski je „preživljavao“ zajedno sa njim svaki dan tokom 22 meseca, pisao mu je poruke na koju stranu treba da ide i tražio ljude koji su spremni da ga dočekaju ili prime na prenoćište. „Nikada ne bih pomislio da se u Kini može 24 časa živeti u odličnoj sauni za 300-350 rubalja (5-6 dolara), da me tamo nije odveo jedan Rus. Tamo sam dobio krevet, pižamu za jednokratnu upotrebu i peškir. Na raspolaganju su televizor, računar, povrće i masaža“, priča on.

Tu se sve vrti oko novca. Sergej Lukjanov nije posedovao imovinu pomoću koje bi mogao dve godine da živi a da ništa ne radi, da odseda u hotelima i uživa u specijalitetima lokalne kuhinje. Pre odlaska u penziju radio je kao trener (rekorder SSSR-a i Rusije u hodanju na 100 kilometara). Dnevni budžet mu je bio 500 rubalja, a dnevno rastojanje 50-60 kilometara. Ukupno je na putovanje oko sveta potrošio oko milion rubalja (17.000 dolara), i to je najmanje koliko se moglo potrošiti.

Fotografija: Ruslan Šamukov/RBTHFotografija: Ruslan Šamukov/RBTH

Makarone na koka-koli

Lukjanov je noćivao na autobuskim stanicama, u parkovima i na aerodromima. „U Evropi je bezbedno, ali je sa hotelima problem, jer je prenoćište 50 evra. Zbog toga sam sa vrećom za spavanje odlazio u gradski park oko 22:00, pre zatvaranja. Sakrijem se od policajaca ispod smreke, udobno mi je i u dobrom sam zaklonu. U hotelu sam odsedao, na primer, u Belorusiji, kada je bilo -40 stepeni Celzijusa“, kaže on.

Lukjanov se hranio nekakvom lokalnom hranom, ponekad kikirikijem, tako da je izgulio sve zube. Ali uglavnom je jeo sir, dimljeno meso, maslac i hleb. Ništa vruće, i sve bez vode. „Svaki dan sam bio u drugom gradu, voda se svuda razlikuje, a organizmu treba nedelju dana da se navikne. Odmah bih dobio stomačne probleme. Zato sam pio samo ’kolu’, ona je svuda ista. U jednoj limenci ima 8 kašičica šećera, to je dovoljno za 5 kilometara. Ako bih pojeo čorbu, to bi mi obezbedilo energiju samo za jedan kilometar pešačenja“, priča on, i uz to otvara torbu i vadi iz nje koka-kolu.

– Uvek je nosim sa sobom. Ispostavlja se u njoj može da se napravi čak i „doširak“ (vrsta polugotove hrane od testenina).

– To mu dođe nešto poput makarona na koka-koli?!

– Kad zagusti, i to čovek pojede. Ukus nije loš. Samo što se u hladnoj „koli“ ne rastvara 3 minuta, nego ceo sat.

Tokom putovanja Sergej Lukjanov je oslabio 14 kilograma.

Fotografija: Ruslan Šamukov/RBTHFotografija: Ruslan Šamukov/RBTH

Šta je bilo najteže?
Još pre nego što je Lukjanov prošao popreko celu Rusiju, negde kod Kemerova je morao na operaciju kile. Trebalo je da se oporavlja godinu dana, ali on je već nakon 45 dana izašao iz bolnice i uzeo svoj ranac (18 kg) i dva steznika.

U Južnoj Americi (u tom trenutku je već prošlo godinu dana od početka putovanja) napali su ga ljudi sa pištoljima i noževima. Uzeli su mu torbu, platne kartice i telefon sa svim fotografijama. „Morao sam da odem kod prijatelja u Buenos Ajres i da tamo sačekam da mi pošalju sve što je potrebno. Proveo sam tamo tri nedelje“, kaže Lukjanov.

Za sve to vreme se u više navrata izvlačio iz nezgodnih situacija, ali svaki put se sve dobro završilo i putovanje se nastavljalo. Čak je na vreme stigao na Olimpijadu u Rio. „Ja sam tamo bio jedini atletičar od svih sovjetskih građana [zbog doping afere jedina predstavnica Rusije bila je skakačica Darja Klišina – „Ruska reč“], jer naši nisu učestvovali. Ali ja sam mnogo poranio“, priča on uz osmeh.

„Međutim, najteži je psihološki momenat. Najteže je izaći iz kuće. Sam si, potpuno sam duge dve godine, i ne znaš nijedan jezik osim ruskog, sporazumevaš se gestikulacijom. Na rancu mi je pisalo da putujem oko sveta. Imao sam i papirić na sedam jezika koji sam kačio kada uđem u kafe-bar da napunim baterije na uređajima“.

Kako obići Zemlju? Osam korisnih saveta Sergeja Lukjanova

1. Pronađite sponzora

Put oko sveta je dosta skupo zadovoljstvo. Bolje je pronaći one koji su spremni da učestvuju u troškovima. Na primer, neko može da kupi patike. Lukjanovu je patike poslao prijatelj iz kompanije Mizuno. Pocepao je otprilike deset pari patika, po jedan par na 3.000 kilometara, odnosno mesec dana puta.

2. Nabavite navigaciju koja radi bez interneta

Mobilna veza nije uvek u dometu, a obične papirne karte ne mogu da pomognu u svakoj situaciji. Ako ne želite da pravite obilaske od 500 km, rešite problem navigacije.

3. U Evropi noćivajte u parkovima i na aerodromima, a u Kini u parnim kupatilima.

Ako nećete u parnim kupatilima, možete i u hotelima. Oni u Aziji nisu skupi, za razliku od Evrope, ali se, kako kaže Lukjanov, ne razlikuju mnogo od parnih kupatila.

4. Često gledajte kuda gazite, naći ćete mnogo toga zanimljivog

Lukjanov je na svome putu nalazio mobilne telefone, novac, pa čak je našao i jedan laptop. Otprilike na svakih hiljadu kilometara nešto nađe. Ali u Rusiji, kaže, nećete naći ništa: „Samo sitninu u Burjatiji, jer tamo je ljudi bacaju za sreću. Ako niste Burjat, možete to da pokupite“.

5. Izbegavajte vodu

Treba piti ono što je svuda otprilike isto. Lukjanov, na primer, voli koka-kolu.

6. Treba da imate koordinatore kod kuće

Čovek sam ne može sve da sazna. Bolje je imati „u bazi“ nekoliko ljudi koji uvek mogu da vam jave neku adresu, prodavnicu ili da pomognu da pronađete nekoga, ako imate domet.

7. Nemojte hodati razgolićeni

Treba hodati tako da se ne oznojite, 5-6 km/č. Nosite odelo sa rukavima i nogavicama, da ne biste bili izloženi direktnim sunčevim zracima. „Možete ići i razgolićeni, ali će organizam više da se troši, jer treba i da se rashladi“.

8. Nemojte početi od putovanja oko sveta

Ako hoćete na put oko sveta, ne treba od toga da počnete. Lukjanov je u tako dobroj formi da za 6 dana može da stigne od Moskve do Sankt Peterburga, a to je 700 kilometara. Ako baš imate jaku želju, razmislite o pomoćnim sredstvima poput električnog skejta.


Jekaterina Siljneščikova,
Ruska reč



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Mnogobrojne obaveze, kao što je posao, briga o porodici, održavanje prijateljstava većini osoba oduzimaju mnogo vremena, pa oni često trebaju pomoć. Zato su tu sitnice, kao što su gedžeti...

Crvena armija je više od dve godine pokušavala da potisne neprijatelja dalje od grada. To je postalo moguće tek nakon pobede u Kurskoj bici i definitivne promene toka rata. ...


Generalni direktor kompanije Daniil Brenerman rekao je da se sada radi na civilnoj sertifikaciji ovog aviona

U periodu renesanse, koji je obilovao kulturnim i društvenim p


Električni alati su neizostavni deo svake majstorske radionice, pružajući ne samo efikasnost, već i olakšavajući mnoge radne procese. Sa sve većim napretkom tehnologije, postali su sve sofisticiraniji i prilagođeni...


Ostale novosti iz rubrike »