BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

U Pančevu izložba o carskoj porodici Romanov i promocija knjige „Sveti car“

U Pančevu izložba o carskoj porodici Romanov i promocija knjige „Sveti car“
04.11.2019. god.


U utorak, 5. novembra 2019. u Gradskoj Biblioteci Pančevo u 19:30 održaće se otvaranje foto-dokumentarne izložbe o carskoj porodici Romanov i promocija knjige "Sveti Car". Knjiga je posvećena životu i delu poslednjeg ruskog cara, Nikolaja II Romanova.

Ovo, prvo izdanje ovakvog tipa u Srbiji, izašlo je povodom obeležavanja Stogodišnjice stradanja svete carske porodice Romanovih. Knjiga sadrži razmišljanja o imperatoru Nikolaju II, retke biografske podatke o njegovom životu, besede i propovedi svetitelja – savremenika cara Nikolaja, tekstove savremenih naučnika, istoričara i teologa koji se bave temom mučeničke končine imperatora i njegove porodice, kao i porodični fotoalbum cara Nikolaja, carice Aleksandre i njihove dece.


Iz pogovora protojereja Aleksandra Šargunova:
 
„Ako bude Cara, biće i Rusije – ako ne bude Cara, neće biti ni Rusije“ – tako je govorio prepodobni Anatolij Optinski, i tako su tada mnogi govorili. I, evo, nestalo je Cara – je li nestala Rusija? Ne, Rusija postoji. I nad celim 20. Vekom i dalje plamte te reči našeg svetog Cara: „Oko mene su izdaja, kukavičluk i prevara“. <…>

Posle prvog svetskog rata, a takođe i posle Drugog, ljudi su se u većini nadali da će ta strašna pojava zauvek nestati iz ljudske istorije. Iako udobna i naivna, vera mnogih u dolazak pravolinijskog progresa zauvek se raspršila kao iluzija. Revolucija 1917.godine u Rusiji i njene konvulzije: građanski rat, glad, koncentracioni logori, nemilosrdno uništenje miliona ljudi; a na Zapadu ni sa čim uporediv košmar nacističke Nemačke, kada su veliki kulturni narodi ustuknuli pred neviđenim kolektivnim bezumljem, govore sami za sebe. Mir koji će biti dostignut – što dalje, to postaje sve očiglednije – samo je predah, dostizanje ravnoteže straha. Uzajamne pretnje, atomska ili hemijska smrt, nadvijaju se, s vremena na vreme, nad svima. I sećamo se reči iz Svetog Pisma: Jer kada budu govorili mir je i sigurnost, tada će na njih iznenada naići pogibija… i neće je izbeći. <…>

Najčešće o hrišćanstvu govore, želeći da uzdignu ili ponize sa čisto zemaljske tačke gledišta, na sledeći način: da li ono sadejstvuje spoljašnjem procvatu života, ili obrnuto, vodi ka degradaciji. Da bi se spoznala istinska ljudska istorija u njenoj celini, u njenoj punoći, ili barem u nekom istorijskom periodu, treba biti Bog – Koji jeste i Koji beše i Koji dolazi. Ili treba biti Božanstvem – onaj ko po Hristovom daru, kao sveti Car-strastoterpac Nikolaj, zna kuda idemo. “
 
Sveti vladika Nikolaj o caru Nikolaju:
 
Savest naša nas primorava da plačemo, kada Rusi plaču. I da se radujemo, kada se Rusi raduju. Veliki je dug naš pred Rusijom. Može čovek biti dužan čoveku, može i narod – narodu. Ali, dug kojim je Rusija obavezala srbski narod 1914. godine, tako je ogroman, da njega ne mogu vratiti ni vekovi, ni pokoljenja.

To je dug ljubav, koja svezanih očiju ide u smrt, spasavajući svog bližnjeg. Nema veće ljubavi, nego ko položi dušu svoju za drugove svoje – to su rečn Hrista. Ruski Car i ruski narod, nepripremljeni stupivši u rat za odbraniI Srbije, nisu mogli ne znati, da idu u smrt. Ali ljubav Rusa prema braći svojoj nije odstupila pred opasnošću i nije se uplašila smrti.
 
Smemo li mi ikada zaboraviti, da je Ruski Car sa decom svojom i milionima braće svoje pošao u smrt za pravdu srbskog naroda?
 
Smemo li prećutati pred Nebom i zemljom, da je naša sloboda i državnost koštala Rusiju više nego nas?
 
Moral svetskog rata, nejasan, sumnjiv, i sa raznih strana osporavan. ispoljava se u ruskoj žrtvi za Srbe u jevanđeljskoj jasnosti, nesumnjivosti i neosporivosti.
 
A motiv samoodricanja, nezemno moralni osećaj pri žrtvovanju za drugog – nije li to prilepljenje k Carstvu Nebeskom?
 
Rusi su u naše dane ponovili Kosovsku dramu. Da se Car Nikolaj prilepio k carstvu zemnom, carstvu egoističnih motiva i sitnih računica, on bi, najverovatncje, i danas sedeo na svom Prestolu u Petrogradu.
 
Ali on se prilepio k Carstvu Nebesnom, k Carstvu nebesnih žrtava i jevanđeljskog morala; zbog toga se lišio glave i on sam i njegova čada, i milioni sabraće njegove. Još jedan Lazar i još jedno Kosovo! Ta nova Kosovska epopeja otkriva novo moralno bogatstvo Slovena.
 
Ako je neko na svetu sposoban i dužan to da razume, to Srbi mogu, i obavezni su da razumeju.
 
18/28. jula 1932.godine,
na Svetog Ravnoapostolnog Kneza Vladimira Pyskog

Pravoslavlje


  • Izvor
  • Foto: pravoslavie.ru/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Juče se navršilo četiri godine od kada nas je napustio jedan od najvećih savremenih ruskih pisaca Eduard Venijaminovič Savenko, poznat kao Limonov.

Specijalni predstavnik Predsednika Rusije za međunarodnu kulturnu saradnju Mihail Švidkoj izjavio je da će 20. jubilarni Forum slovenskih kultura ove godine biti održan u Srbiji.


U organizaciji 'Kulturno-obrazovnog centra' u Vranju, u maloj sali Pozorišta 'Bora Stanković' biće održano književno veče, na kome će se čitati odlomci iz rukopisa 'Razgovori sa majkom' književnice Branke...

Predstavljanje knjige „Sveti Grgur, ostrvo užasa“ biće održano u Ruskom domu, u petak, 1. marta, sa početkom u 18.00 časova



Ostale novosti iz rubrike »