BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Ratna sreća

Ratna sreća
17.03.2019. god.

Ka­da pri­ča­mo o čoj­stvu i ju­na­štvu srp­ske voj­ske, bi­li bi­smo gre­šni a da ne po­me­ne­mo i jed­nog od na­ših ve­li­kih ju­na­ka iz Bal­kan­skih i Ve­li­kog ra­ta ko­ji je du­go pao u za­bo­rav. To je bio ma­jor Mi­ha­i­lo – Mi­ka Il. Ma­dža­re­vić (1896–1965). Po­sle Va­ljev­ske osnov­ne ško­le i dva raz­re­da tr­go­vač­ke ško­le, po­što je od ma­le­na vo­leo voj­ne pa­ra­de i uni­for­me, upi­sao se u Pe­ša­dij­sku pod­o­fi­cir­sku ško­lu ko­ju je za­vr­šio kao naj­bo­lji pi­to­mac 21. kla­se 1910.

Zve­zdi­ce na epo­le­ta­ma uglav­nom je do­bi­jao sa­bljom u bo­je­vi­ma i to za­hva­lju­ju­ći ve­li­koj hra­bro­sti i po­zna­va­nju on­da­šnje rat­ne tak­ti­ke. Iako je imao voj­nu ško­lu, zbog svo­jih ju­na­štva i na­pre­do­va­nja spa­dao je u ta­ko­zva­ne trup­ne ofi­ci­re. Ma­dža­re­vi­ća ni­su sa­mo Sr­bi od­li­ko­va­li za hra­brost, već i sa­ve­zni­ci, ta­ko da je bio vi­tez Le­gi­je ča­sti (pe­ti ste­pen) i no­si­lac bri­tan­ske Me­da­lje rat­nog kr­sta. Va­lja još po­me­nu­ti da je on, po­što je de­mo­bi­li­san, bio pro­iz­ve­den sa sa­mo 27 go­di­na, u naj­mla­đeg ma­jo­ra pe­ša­di­je. 

O nje­mu se ra­zu­mlji­vo, pri­ča­lo i zna­lo još ka­da je ob­ja­vio i svo­ja rat­na se­ća­nja iz Ve­li­kog ra­ta (1933), me­đu­tim, od svr­šet­ka Dru­gog svet­skog ra­ta on je sko­ro pot­pu­no pao u za­bo­rav, mo­žda i zbog to­ga što, iza­šav­ši iz Oflag. VI-c u Osna­bri­ku, gde je bio pre­ba­čen po svr­šet­ku April­skog ra­ta, jer ni­je že­leo da sa­ra­đu­je sa oku­pa­to­rom, ni­je hteo da se vra­ti u otadž­bi­nu zbog no­vo­na­sta­lih pri­li­ka u ta­da­šnjoj Ju­go­sla­vi­ji, ta­ko da je umro u iz­gnan­stvu u Vi­skon­ti­nu u Ili­no­i­su, SAD. Po­či­va u por­ti ma­na­sti­ra Sve­tog Sa­ve u Li­ber­tvi­lu. 

Da­nas, ka­da se o nje­mu pri­ča, uglav­nom se go­vo­ri o nje­go­vom po­re­klu i uči­nje­nim ju­na­štvi­ma, me­đu­tim, ni­ko ne pri­ča i o či­nje­ni­ci da je on bio taj ko­ji je mo­gao da skra­ti du­ži­nu ra­to­va­nja na So­lun­sko­me fron­tu, ta­ko da bi broj iz­gi­nu­lih i ra­nje­nih na obe stra­ne bio sa­svim si­gur­no znat­no ma­nji, ali, rat­na sre­ća – kao i sva­ka dru­ga – je­ste sle­pa i var­lji­va i br­zo pro­la­zi. Evo tog do­ga­đa­ja... 

Po jul­skoj pri­pe­ci 1918. go­di­ne, ka­da se čak ni zri­kav­ci ni­su mo­gli ču­ti, Mi­ha­i­lo Ma­dža­re­vić je ta­da bio u pr­vom ba­ta­ljo­nu Pe­tog pe­ša­dij­skog pu­ka Drin­ske di­vi­zi­je, od­la­zi do osma­trač­ni­ce da vi­di da li se što de­ša­va kod ne­pri­ja­te­lja iz­me­đu 312. i 313. ko­te (ko­ju su zva­li „Ro­vov­skom ko­som”), jer tih da­na ni­ko od nje­go­vih ni­je pro­ve­ra­vao. Ni­šta se ni­je mi­ca­lo. Je­di­no je ugle­dao na­še ne­ek­splo­di­ra­ne to­pov­ske gra­na­te ko­je su štr­ča­le iz ras­tre­si­te ro­vov­ske ze­mlje.

Hteo je da ih ak­ti­vi­ra ni­ša­nje­njem iz pu­ške, ali ni­je že­leo da ri­zi­ku­je, jer ni­je po­neo svo­ju „ma­u­zer­ku”, ko­ju ni­je pre­dao sa­ve­zni­ci­ma na Kr­fu, ka­da smo od Fran­cu­za pri­mi­li no­ve Le­be­lo­ve „tro­met­ke”. Ma­dža­re­vić je, kao i mno­gi dru­gi, pri­me­tio da se Le­be­lov me­tak, ko­ji je pri vr­hu pot­pu­no obao i aero­di­na­mi­čan, če­sto, ka­da uda­ri na ne­što čvr­sto i oblo, od­bi­je, dok je kod sta­re do­bre Ko­ki­ne „ma­u­zer­ke”, me­tak pri vr­hu oštar i ret­ko kad se od­bi­je o ob­lu pod­lo­gu ka­kve su re­ci­mo u ovom slu­ča­ju gra­na­te.

Zbog sve­ga ovo­ga po­slao je voj­ni­ka osma­tra­ča do bi­va­ka da mu do­ne­se Ma­u­ze­ro­vu „pe­to­met­ku”. Mo­mak se sko­ro ni­je ni iz­gu­bio iz Mi­ha­i­lo­vog vi­do­kru­ga, ka­da se na su­prot­nom ta­bo­ru po­če do­sta ko­me­ša­ti: od­je­da­red su se po­ja­vi­li bu­gar­ski ofi­ci­ri, ko­ji uop­šte ni­su bi­li u po­hod­nim uni­for­ma­ma već u be­lim pa­rad­nim sa ak­sel­ben­de­ri­ma i ši­ri­ti­ma! Bi­lo je sa­svim ja­sno da je do­šao ne­ko neo­bič­no pro­či i vi­so­či­ji od svih bu­gar­skih tru­pa, jer se iz­re­đa­la či­ta­va svi­ta, ko­ja do­la­zi do ne­pri­ja­telj­ske osma­trač­ni­ce uda­lje­ne od na­ših ro­vo­va ne vi­še od 50 me­ta­ra. Usko­ro su se Bu­ga­ri sa­svim ja­sno vi­de­li u toj osma­trač­ni­ci: jed­nom se vi­de­la gla­va, ra­me­na, do­bar deo pr­sa...

Kao za pa­kost naš voj­nik osma­trač ka­da je kre­nuo da ka­pe­ta­nu Ma­dža­re­vi­ću do­ne­se „ma­u­zer­ku”, po­neo je i svo­ju „tro­met­ku”, ta­ko da u tom tre­nut­ku ni­je imao ni­jed­nu pu­šku, a re­vol­ver „na­gan”, na to­li­koj raz­da­lji­ni, ni­je mu mo­gao bi­ti uop­šte od ko­ri­sti. Svi­ta se za­dr­ža­la i ka­pe­tan ugle­dav­ši na­šeg po­sla­tog voj­ni­ka ka­ko se vra­ća, mah­ne mu i da­de znak da po­hi­ta. Mo­mak po­žu­ri, ali se sa­ple­te, pru­ći se ko­li­ko je dug i ši­rok, pra­ve­ći ta­ko do­sta bu­ke u op­štoj ti­ši­ni. Bu­ga­ri su ga zbog to­ga ugle­da­li i je­dan iz svi­te br­zo po­vu­če onog ko­ji se do­tle mo­gao vi­de­ti sko­ro do pa­sa, a ce­la ta be­la svi­ta se usko­ro pot­pu­no sklo­ni sa nji­ho­ve osma­trač­ni­ce... 

Po­čet­kom sep­tem­bra 1918, do­đe do noć­nog okr­ša­ja na Ov­čem po­lju iz­me­đu Ma­dža­re­vi­će­ve je­di­ni­ce i ne­kog bu­gar­skog od­re­da. Do­bar deo te bor­be re­ši­li su te­sa­ci i ba­jo­ne­ti uz ra­sve­tu trom­blo­na. Ka­da se raz­da­ni­lo vi­de­lo se da je po­gi­nuo i ko­man­dant bu­gar­skih ju­ri­šni­ka po­ruč­nik Di­mi­tri­jev. Na pr­vim stra­na­ma nje­go­ve be­le­žni­ce pi­sa­lo je: „Sa­ču­vao sam, 18. jul 1918. go­di­ne, ži­vot prin­cu Bo­ri­su, iz­me­đu ko­ta 312. i 313. na fron­tu pre­ma Sr­bi­ma”...

Ko­sta Đ. Kne­že­vić, Politika
 


  • Izvor
  • foto: Politika/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...

Izborna kampanja koja je u svom finišu, manifestuje svoje uticaje na najneverovatnije načine.  


Na današnji dan , pre 24 godine, izvršeno je plansko izmeštanje jedinica Prištinskog korpusa sa Kosova i Metohije u skladu sa naređenjem Štaba Vrhovne komande str. pov. br. 01/6019-10...


Ostale novosti iz rubrike »