BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Nemačkim topovima tukao Nemce

Nemačkim topovima tukao Nemce
08.10.2018. god.


Miljkov sinovac i moj prijatelj Aca, prosto dotrča i donese fotografiju svog strica. Reče da ne želi da hvali svoga „čiču” iako s ponosom naglašava da je to najbolji Tanasijević, pa mi predade i jedan članak o novim pojedinostima o oslobođenju Niša, koji je „Politika” objavila 1984. godine, pribeležio je književnik i novinar Tihomir Nešić kako je i sam saznao za događaj s kraja Prvog svetskog rata, koji sada za naš list opisuje, Pančevac, Aleksandar Aca Tanasijević, praveći uvod pričom o svom stricu Miljku, rođenom u selu Zablaće u okolini Čačka, po zanimanju učitelj i školski nadzornik u dragačevskom srezu. Dodaje da je njegov slavni predak imao na svojim plećima četiri rata – Balkanske, Prvi i Drugi svetski, a deda Velisav učestvovao je i u Rusko-turskom ratu, dok se po početku Velikog, Miljko kao uostalom i svi Tanasijevići, sa još trojicom braće – Tanasijem, Milosavom i Radovanom stasalima za vojsku – odazva pozivu.


Priču Tanasijević načinje razbijanjem bugarsko-nemačkog fronta na Kajmakčalanu i oktobrom 1918, „kada je teško bilo zaustaviti Srbe da ne stignu konačno u Srbiju.” Mnogo ih je istina i izginulo, a Franše d’Epere primećuje tada da „srbska vojska srlja na pragu pobede u propast”.

Prethodnica Prve srpske armije, izviđačka jedinica kojom je komandovao njegov stric Miljko, približavala se Nišu i na nekoliko kilometara od grada, prateći telefonski vod nailazi na jednu nemačku topovsku bateriju. Nakon što su joj se prikrali on komanduje „ruke uvis”, a Nemci u klopci, nemaju kud. Usledila je zaplena baterije teških topova, pa ih naši okreću ka gradu i železničkoj stanici „Crveni krst”, na kojoj je neprijatelj već spremio povlačenje – sve naoružanje, naročito municiju i granate za topove da ne padnu u ruke srbskoj vojsci.

„Srbi ispališe prvu granatu, ali se ne desi ništa. Isto se dogodilo i sa drugom, a onda su raspalili – usledili su tačni pogoci, te su polupali sve vagone pune topovskog, mitraljeskog i puščanog arsenala. Bile su to strašne eksplozije, koje su trajale danima i ubrzale povlačenje razoružanih Nemaca i oslobođenje Niša”, priča Tanasijević dok njegov predak, komandant ove hrabre jedinice tek pravi kratku zabelešku: „Moja četa je ušla u Niš 12. oktobra. Pravac daljeg gonjenja neprijatelja nam je bio manastir Pantelej – čegar – selo Cerje. Stoga nismo imali kao prethodnica vremena da podelimo radost sa oslobodiocima Niša.”

Za taj, ali i niz drugih podviga pešadijski potpukovnik je nagrađen od kralja Petra Prvog Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima oficirskog reda, spomenicama za učešće u svim ratovima, dvaput Ordenom belog orla sa mačevima i Ordenom Svetog Save, Francuskim ratnim krstom sa palmom, srebrnom Medaljom za hrabrost „Miloš Obilić” i Ordenom Jugoslovenske krune.

Miljko je, osta zabeleženo u literaturi, vojevao u svim velikim bojevima, prešao Albaniju, Cer… Prvi put ranjen je na Gučevu 1914. godine, drugi put u napredovanju kao prethodnica kod Ćuprije u još jednom sukobu sa Nemcima zadobio je sedam rana, na grudima, trbuhu i nogama. U takozvanoj vojnoj pokretnoj bolnici su ga vidali nekoliko dana, ali je on pod ličnom odgovornošću napušta, da bi se pridružio svojoj jedinici i učestvovao u oslobođenju Beograda, ali i dalje Banata, Temišvara, Arada…

Na inicijativu potomaka i poštovalaca Miljko Tanasijević je dobio svoju ulicu na Obrežu kod Čačaka, a o istoj inicijativi čeka se odgovor grada Niša, dok je pozitivno mišljenje već stiglo iz Pravoslavne eparhije Žičke za podizanje vojničke spomen-česme u porti hrama Svetog arhangela Gavrila u njegovom rodnom Zablaću.

„Na česmi će biti uklesano „Miljko Tanasijević sa svojim Zablaćanima” i biće posvećena svim žiteljima našeg kraja koji su se borili za otadžbinu, mnogi za nju i život dali, a bilo ih je i više od 180”, kaže osamdesetogodišnji Aleksandar Tanasijević, učitelj u penziji iz Pančeva, sin Miljkovog mlađeg brata Dimitrija.

Prema njegovim rečima plan potomaka „zablaćanskih vitezova” je da na jesen, jednim prigodnim datumom kada se u Crkvenoj opštini Zablaće služe pomeni poginulim borcima česma otvori, a čitav događaj trebalo bi da uveliča i počasni špalir Garde Vojske Srbije.

Olga Janković, Politika


  • Izvor
  • Milj­ko Ta­na­si­je­vi­ć, fo­to: pri­vat­na ar­hi­va / Politika/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Uprkos ogromnoj vojnoj pomoći čitavog Zapada, već je svima jasno da je pobeda Rusije na ukrajinskom frontu neminovna i da će uslediti uskoro. I upravo je to i vreme...


EU i SAD guše Srbiju jer veruju da je previše slična Rusiji

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...


Ostale novosti iz rubrike »