BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Mešanje Carigrada je nanelo štetu pravoslavlju

Mešanje Carigrada je nanelo štetu pravoslavlju
12.06.2019. god.


U jednom od svojih intervjua Patrijarh carigradski Vartolomej izjavio je da je njegov upad u Ukrajinu koji protivreči crkvenim uredbama imao za posledicu „vaspostavljanje kanoničnosti“ višemilionskog ukrajinskog naroda, a takođe je izrazio mišljenje da prisustvo u ovoj zemlji Ukrajinske Pravoslavne Crkve koja se nalazi u kanonskom jedinstvu s Moskovskom patrijaršijom navodno nanosi štetu interesima ukrajinske nacije.


Na ove izjave u programu internet-kanala „Peršij Kozackij“ odgovorio je zamenik šefa Odeljenja za spoljne crkvene odnose Ukrajinske Pravoslavne Crkve Nikolaj Danilevič

— Želeo bih da podelim s vama nekoliko misli u vezi s ovom izjavom patrijarha Vartolomeja. Čini mi se da je ova izjava previše politička. Logika izjave je upravo politička i to je logika vlasti koja odlazi, a koja ju je i iznedrila. Jasno je da se to nije desilo slučajno: postoji sukob između Ukrajine i Rusije. Međutim, čini mi se da su se problemi s Carigradskom patrijaršijom kod nas pojavili u vreme kad je ova patrijaršija zbog nečega prihvatila logiku naših raskolnika, takozvane „Kijevske patrijaršije“, kao i logiku političke vlasti u odlasku.

I činjenica da su državljani naše zemlje, ne samo vernici, u tako ogromnom broju (preko 73 procenta) glasali za novog predsednika svedoči da ljudi ne prihvataju ovu ideologiju. Oni nisu toliko bili za novog predsednika Zelenskog koliko su protiv prethodnog šefa države i ove ideologije. Jasno je da se ne dešava da ima sto posto „za“ ili „protiv“. Ali sam narod svedoči da se ne slaže s ovakvim tumačenjem istorije i s ovakvim pristupom.

Logika crkvenog jerarha treba da bude drugačija. U istoriji Carigradske patrijaršije je takođe bilo slučajeva kad je njeno prisustvo u ukrajinskoj zemlji bilo nepoželjno. Setimo se Brestske unije koja je zaključena 1596. godine. Posle nje u Ukrajinu nije bio dozvoljen pristup predstavnicima Carigradske patrijaršije, jer su ih poljsko-litvanske vlasti smatrali turskim špijunima. Međutim, crkvena Ukrajina se nalazila u sastavu Carigradske patrijaršije.


Znamo i dalju istoriju, znamo kako je 1600-ih godina katolička vlast vršila pritisak na pravoslavce. Praktično, zapadna Ukrajina do Dnjepra, kao i Ukrajina s desne strane obale, bila je unijatska. I ko zna da li bismo mi danas bili pravoslavci da se Ukrajina nije ponovo sjedinila s Rusijom 1654. godine, i da zatim 1686. godine nije prešla u jurisdikciju Moskovske patrijaršije. Mislim da je Ukrajina zahvaljujući ovim činjenicama ostala pravoslavna.

Svaka situacija, svaki događaj u istoriji ima svoju ulogu. I Gospod ove ili one okolnosti koristi kako bi sačuvao Svoju Crkvu. Čini mi se da je jedinstvo s Moskovskom patrijaršijom odigralo pozitivnu ulogu za našu Crkvu.

Jasno je da sve događaje možemo ocenjivati tek kad se dese. Navešću još jedan primer: Poljska, 1924. godina. Carigradska patrijaršija je dala autokefaliju Poljskoj Crkvi, ali je poljska država započela progone Poljske Pravoslavne Crkve, i u periodu od 1924. godine do 1939. godine srušeno je 156 hramova zajedno s veličanstvenom crkvom Svetog Aleksandra Nevskog u Varšavi.

I Carigradska patrijaršija koja je sebe nazivala Crkvom-Majkom, ništa nije učinila u vezi s događajima koji su se dešavali u ovo vreme. Reći ću još nešto: razgovarali smo o tome s predstavnicima Carigrada kad smo bili tamo. Odgovorili su nam: „Pa, takvo je bilo vreme.“ Jeste, vreme je bilo takvo. I sad je određeno vreme i mislim da ne možemo govoriti o tome da prisustvo ove ili one patrijaršije u ovoj ili onoj zemlji nanosi ili ne nanosi štetu – Gospod upravlja istorijom. Gospod daje da se izvestan deo zemlje nalazi u okvirima ove ili one Crkve; kasnije ona može postati autokefalna, a posle može izgubiti autokefalnost. To su pitanja promisli Božije. I mi kao ljudi Crkve ne treba da se rukovodimo argumentacijom političkih vlasti koje dolaze i odlaze, već interesima Crkve. Zato kod nas treba da preovladavaju interesi Crkve i crkvena logika, crkvena argumentacija.

Patrijarh Vartolomej je takođe rekao da je svojim postupcima navodno vaspostavio jedinstvo pravoslavaca u Ukrajini. Izjavio je da je vratio kanoničnosti ceo ukrajinski narod. To je u stvari neistina, pošto se ogromna većina nalazila i nalazi u kanonskoj Crkvi i nikud iz nje nije odlazila. Ovde, u Ukrajini, situacija je potpuno drugačija od toga kako je neki predstavljaju patrijarhu Vartolomeju i od onoga što on deklariše spoljašnjem svetu.

Vidimo koliko se problema sad pojavilo u Ukrajini upravo zbog prisustva Carigradske patrijaršije. Dok se ona nije mešala mirno smo živeli. Mešanje Carigrada nanelo je štetu upravo Pravoslavlju, nanelo je štetu Crkvi, zato što ljude isteruju iz hramova. Hvala Bogu, čini nam se da se ovaj proces završava.

Nažalost, Carigrad je izazvao više problema nego što je rešio. To se odnosi i na najnovije događaje – hirotoniju arhimandrita grčkog porekla (za „episkopa“ PCU – prim.) u kojoj su učestvovala dvojica jerarha Carigradske patrijaršije, Mitropolit galski Emanuil i Mitropolit adrianopoljski Amfilohije. Znam da su neke Pomesne Crkve zbog ovoga već uputile protest Carigradu, zato što se postavlja pitanje: da li kasnije mogu da služe s ovim jerarsima? Jer, po 10. i 45. apostolskom pravilu i dr., onaj ko je služio s raskolnicima sam se lišava čina. To je kanonsko pitanje. Dakle, vidimo da se zbog intervencije Carigrada pojavljuje više problema nego rešenja.

Voleo bih da politička logika i politička argumentacija nemaju mesta u crkvenom životu. To šteti Crkvi, jer se politika stalno menja. Treba da gledamo vernike, a ne da sedimo u svojim kabinetima i da radimo na tome da se gomilaju papiri. Nažalost, arhijereji Carigradske patrijaršije, naročito oni koji se nalaze u Turskoj, u stvari nemaju pastvu. To su „kabinetski“ mitropoliti: oni nose titule, ali nemaju pastvu. Zato ne osećaju Crkvu, i odluke koje donose i izjave koje daju, ne odgovaraju crkvenoj stvarnosti. Zašto druge Crkve ne daju slične izjave? Zato što imaju stvarnu pastvu – mnogobrojniju ili malobrojniju, oni su pastiri, a ne prosto političari u rasama.

Zbog toga bih poželeo da svi mi, uključujući i predstavnike Carigradske patrijaršije, dajući ovakve izjave, razmišljamo o ljudima, da razmišljamo o stvarnoj Crkvi, a ne o političarima. Da razmišljamo o tome kako da vratimo iz raskola one koji se u njemu nalaze crkvenim, a ne političkim putem.

Protojerej Nikolaj Danilevič
Sa ruskog Marina Todić,
Pravoslavlje


  • Izvor
  • foto: pravoslavie.ru/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Siniša Ljepojević, ugledni srbski intelektualac, veteran TANJUG-a, koji je decenijama živeo i radio u Londonu, a sada je i narodni poslanik pokreta „Mi – glas iz naroda“, za Bratstvo...


Dmitrij Rogozin, poslije višedecenijske uspješne političke karijere u Rusiji, tokom koje obavljao visoke državne funkcije nakon početka SVO otisnuo se na prvu liniju fronta. Tamo je u decembru prošle...

Urednik Vostok vesti nedavno je posetio Vagner Centar u Sankt Peterburgu


Ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov dao intervju za TV kanal Rusija 24 i RIA Novosti.  O datumu završetka specijalne operacije

Po mišljenju doktora istorijskih nauka Jelene Guskove, sadašnji položaj Srbije uslovljen je dugogodišnjom politikom jednostranih ustupaka koje je Beograd činio u odnosima sa Prištinom. A danas Srbija nema mnogo...


Tradicionalni božićni konvoj humanitarne organizacije \"Solidarnost za Kosovo” stigao je u srpske enklave. Arno Gujon, direktor Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu i osnivač organizacije “Solidarnost...


Ostale novosti iz rubrike »