BitLab hosting
Početna stranica > Novosti
Slavica Jovanović

Danas se navršava 89 godina od smrti istaknutog humaniste, kriminologa i prijatelja Srbije Arčibalda Rajsa, počasnog građanina Mačvanskog Prnjavora

Danas se navršava 89 godina od smrti istaknutog humaniste, kriminologa i prijatelja Srbije Arčibalda Rajsa,  počasnog  građanina Mačvanskog Prnjavora
08.08.2018. god.

 

Danas se navršava 89 godina od smrti istaknutog humaniste, kriminologa i prijatelja Srbije Arčibalda Rajsa,  počasnog građanina Mačvanskog Prnjavora


DR . ARČIBALDU RAJSU

Pred spomen- kosturnicom u Mačvanskom Prnjavoru


Čujte Srbi, čuvajte se sebe , dal su Srbi čuli opomenu ,

kad klanjaju se svome Mučitelju , ne gledaju borce, ni ranjenike ,

ni  bogalje, a ni branjenike , sve do juče Srbske zaštitnike .

Celom svetu kad su klimoglavi , samo svome rodu su dušmani ,

oljagali, svoje ispljuvali. Sutra istu slavu dočekali.

I ne čuju zvona Hilandarska , obezglavljene ih vode krvopije,

pokidan čokot vinove loze njihovo će biti pokoljenje,

a oči im ko kaktusa bodlje , najubojitijom svetlicom zasevne,

ne priznaju predznak ni znamenje, a braći su najveći međaši .

Čujte Srbi, ne časite časa, saslušajte Sveglas sred bezglasja ,

i velikog prijatelja Srba mudrookog Arčibalda Rajsa.

Zlotvorima krunišete glave, darujete ordenje, medalje ,

a svom rodu sakatom ranjenom, trnov venac mučeničke slave .

Prokleće vas  Svevid u Nevidu , žigošete kolone skeleta ,

suza spaljene majke i deteta , gde hiljade kostura i senki

nevidom vas prošlosti nadgleda.

Gde streljani, mučeni, ubijeni, spaljivani do najmlađeg deteta ,

bez daha, glasa i pokreta , bez života , nade i poleta.

Čujte Srbi grmljavinu glasa, glas istine Arčibalda Rajsa .

To su reći i Svetoga Save : Samo sloga Srbina Spasava !

Kad oluja vetar zatalasa i progovore mnoge mrtve glave ,

kad posete spomen- kosturnicu ,

gde pohranjene su kosti 535 stradalnika,

to je i testament Arčibalda Rajsa. Tu gde mnogi ostaju bez glasa.

Strah i trepet su vam pijavice i vukovi u jagnjećoj koži ,

čak ni jagnje u vučijoj koži, ne bi dalo da se obezboži .

Pogledajte na ratnike naše , izginule u hodočašću gladi

tugovanku zemlja kad zapeva, za sve one što su za nju pali.

Što obraze nisu prodavali .

Čujte Srbi čuvajte se sebe, nek bosiljak ožili zvuke starinskih lira,

da poštujete one što su život dali , za slobodu i za ovaj trenut mira.

Čujte Srbi čuvajte se sebe , da bi rod svoj sačuvali,

tu gde su zagrljeni majka i dete, spaljeni gde i ostali ,

rukom austro- madžara da se ne zaboravi.

U porti crkve Svetog Ilije , prkosi  spomen- kosturnica ,

ridanje, lelek i trudne žene nerođenih mrtvorođenica ,

skeleti, kosturi, lica bez lica i nerođena deca iz izvađenih materica .

E baš zato saslušaj rode , o okrutnostima i zločinima austrougara,

gde su suknule vatre do neba spaljene dece rukom zlikovaca austro- madžara.

Iz stenja iznikla trava poniklica, pronikao bosiljak iz dečijeg lica,

iz nečije lobanje i groba , ruzmarin neoženjenih mladića ,

zar je iko preči rodu od svog roda .

Zar se gazi čizmom preko groba oca ?

Da Srbijom niču kosturnice, to su želje zmije podmuklice .

Pogledajte bezruke, beznoge , sve vas manje , držite se sloge ,

I slušajte Arčibalda Rajsa , il vam nema ni traga ni glasa.

Poslušajte glas Svetoga Save : - Samo sloga Srbina spasava !

Ne bude li Svetosavlje svetinja,  potomstva će voditi utvara .

Čujte Srbi ako niste gluvi, čujte Srbi ,  zar već niste čuli ?

Zar je preči tuđin vam od roda, kad klanjate se odrodu neroda .

Bukadžije, glasnogovornici kamen su temeljac novoj kosturnici .

SPOMEN - KOSTURNICA , PRNJAVORSKA KOSTUR- KAPELA

(  Podsećanje : 17. avgusta 1914. godine Autro - ugari , spalili su u školi  48 Prnjavoraca ,

iz škole u plamenu , majke su kroz prozor izbačivale decu , a koje su austrougarski vojnici  dočekali na bajonete )

Između reke Drine i brda Džajevca , na obronku planine Cera ,

u ognju zlotvora gorela su deca , u spaljene oči majke suzu da natera ,

da ugasi plamen , urlike i jecaj , od kostiju ljudskih isklesana kapela ,

Ćele - Kula  Zapadne Srbije , tu dušmanin otkri pravo lice ,

pognute su glave ispred Spomen - kosturnice , grobnice- ispovedaonice ,

u ognju htedoše da spale i Krsnog Sveca .

Narodnu nošnju uniformom zvali . dok su na lomači žive spaljivali ,

silovali, klali , ubijali , konj’ ma za repove rastrzali ,

na bajonete dočekali ….

Ovde sred mačvanske ravnice , dolaziše često Srbo - ubice ,

ko gavrani ptice zloslutnice , da žive zatrpaju u grobnice.

Spomenik od kostiju isklesaše , besmrtne Spomen - kosturnice ,

u crno nam zavičaj zaviše , razjapili čeljusti , vilice .

Da nam deci sred tanušnog vrata , zapečaćene krvlju se vide ogrlice ,

od tragova davljenja i prstiju , krvničke svireposti i  groznice .

Krenuše nizbrdo , a nema kočnice , sme li iko da se zagleda u lice ,

Mačve - Staromajke , večne udovice . I  sve dok nam pokoljenja pale sveće ,

produžavaju sećanje na masakr i zloslutno stoleće .

( Moguća ispovest majke , koja pokušava da spase svoje čedo

iz škole u plamenu i majki ,koje izbacuju decu kroz prozor ….)

: - Anđele , Anđela , sine i kćeri , kad je škola ko lomača gorela ,

kad su nas  zlotvori ugljenisane hteli ,

htedoh da te odbranim od plamena , što suknu iz učionica ,

potpališe ga sa mnogo žara , podmetači požara , utvare svih utvara ,

bosonogi da hodamo po žeravici i izgorimo ko lile Petrovdana ,

a ja Branimirka , tvoja majka , od ognja da te preotmem ,

da vatru razbuktalu preduhitrim , otrgnem iz baklje živih lomača

i sprženih ruku te kroz prozor izbacim , Suncu i Vazduhu ,

ne sluteći da će te dočekati na bajonet - Žarač ,

što žar raspiruje , pepeo razgrće …

A još mirišeš na pupčanu vrpcu , iznet iz kolevke , okrenut Suncu ,

od kolevke do popevke - kratka putanja , iz spršenih očiju suza iskri ,

da ugasi požar neugasivi .

Mi smo moj sine Mučeni , izgoreli živi , ko da se ukleta prošlost vampiri ,

samo sam htela da nastaviš da živiš , ne sluteći da sam ti vek produžila

za samo pet minuta , obnevidele oči od dima i plamena koji suklja ne vide bajonet- Žarač

i da te krvnika dočeka ruka .

I čija smrt je lakša u ognju il na oštrici bajoneta .

Ja sam ti sine i Blažena i Bogdanka i Bosiljka i Božica  i Milja i Smiljana ,

Milodarka , daru utrobe svoje darovah život , a ne smrt , zato ni mrtva ne ćutim .

Ognjene moj i Ognjana , plamteli smo u varnicama , izgoreli smo u žeravici ,

uzalud molitve , jauci , krici , opkoliše nas nemani u učionici ,  zbornici ,

zapališe  nas vatroljubi na ognju ognjenom , na ognjištu rođenom ,

da jednom vaskrsnemo iz pepelišta i zgarišta .

U ovoj školi gde smo izgoreli ko sveće ,ispisivaće prva slova , kreda će im biti

naše kosti bele . I mrtva biću ti spas i Spasenija ,

imena mi krštenog , Spomenka prema nazivu biljke spomenak ,

da  vas ne zaborave , ova će škola biti Stamena ,

jer je građena od kostiju , tvrđih od kamena .

Sunčice i Sunce , Vaskrslava i Vaskrslave , Goluba i Golube , Krstana i Krstane …

Iz pepelišta vaskrsnuše naše kosti , mi smo ko buktinje izgoreli ,

u krvavoj prošlosti , da bi svetliju budućnost sagledala pokoljenja

i znala šta su nezvani gosti , činili pramajkama i praočevima

i da smo buktali ko buktinje , samo da se sačuva voljena zemlja ,

jer kud bi bez kućnog praga moji bezemljaši ?

Da nas  porobe , osvoje i pokose , to htedoše ,

kad na  u crkve , škole i kuće , ko ovce u torove sabiše ,

nas Nebolike i Milolike i duše Hristolike da iskorene ,

da nam zatru seme .

Taj trenutak i tu igru senki , koje se plaše krvožednici ,

vapaj i plamen golorukih , živih izgoreli ,

grčevita borba ugljenisanih ruku da se spase čedo

i u trenu kad duše uzleću na Nebo .

Kad začuješ pesmu anđeoskog hora , to se pesmom brani od utvara i zlotvora

i vekovnim zvonom zazvoniće škola,

il se oglasiti sa crkvenih kupola , tu se ogledaju senke prošlosti ,

čijih se senki i krvnici plaše .

Znaćeš da si blizu Prnjavora , da je tu u blizini i paljena škola

i da su pitanja još bez odgovora , iz prošlosti gust dim i dalje dok kulja ,

znaćeš da su žive ljude na vatru dolivali umesto ulja .

Tu sad rastu selen , smilje i kadulja ...

Slavica Jovanović  novinar i književnik  

Autor fotografija : Slavica Jovanović

iz knjige " Ne kleči pred zlotvorom "










https://vidovdan.org/autori/kosturnica-u-macvanskom-prnjavoru-u-znak-secanja-na-zlocine-koje-je-pocinila-austrougarska-vojska/











  • Izvor
  • https://vidovdan.org/autori/kosturnica-u-macvanskom-prnjavoru-u-znak-secanja-na-zlocine-koje-je-pocinila-austrougarska-vojska/


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Napadačima na Crocus Citi Hall iz Ukrajine su prebačene velike sume novca, saopštio je ruski istražni komitet.


Neki ruski poslanici pozvali su na ponovno uvođenje smrtne kazne

Reakcija Vašingtona na napad u „Krokus siti holu“ pokazuje njegovu pristrasnost jer nastoji da prikrije Kijev, tvrdi Marija Zaharova


Za razliku od Zapada, Moskva nikada neće „ukinuti“ nijednu stranu kulturu

Predsednik ukrajinskog Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu (SNBO) Aleksej Danilov razrešen je dužnosti


Dvojica državljana Tadžikistana koji su živeli u Ukrajini optuženi su da su planirali napad na bečku katedralu, tvrdi austrijski Hojte


Ostale novosti iz rubrike »