Sutra godišnjica Miloša Milojevića 177. godina od rođenja , velikog srbskog istoričara. ponedeljak , 16. oktobar u 18:00, Udruženje ‘’ Milutina Milankovića’’ - Beograd
Sutra godišnjica Miloša Milojevića 177. godina od rođenja , velikog srbskog istoričara. ponedeljak , 16. oktobar u 18:00, Udruženje ‘’ Milutina Milankovića’’ - Beograd Vaskrsenje anatemisanog Crnobarskog Orla ( Milošu Milojeviću , povodom 177. godina od rođenja velikog srbskog istoričara ) Kidišu na tebe, podsmevači i klimoglavci, zlotvori Srbije, oni što su te anatemisali, kao da nikad bilo te nije… Ali, sto sedamdeset sedam belih pupoljaka izrasta , sto sedamdeset sedam zvezda zablista, skovanih od pogleda predaka uprtih u budućnost, kroz vremenske intervale večnosti , u tebe Miloše gleda. Od anateme bezbožnika, do Osvita i Vaskrsenja, Mačvanskog samorasta, kad nadleću mačvansku ravnicu, putokaz ti zna i soko i lasta i godovi rodoslovnog drveta i zapis starog hrasta… Vekovna ognjišta - Miloše samopožrtvovani, bila su spaljena i srušena, Pravoslavna zvona zabranjena! Kidišu na tebe stršljenovi, krvopije, a nijedan ravan ti nije , po rodoljublja klasju, najradije bi Srbiju ućutkanu, pokorenu u bezglasju, ti bestidnici bez lica, sa maskama dželata , koji bi giljotini zaborava , prineli i običnog žitnog svica… Da trepneš, rekli bi - eno ga žmuri, da čekaš, rekli bi - nekuda žuriš, da staneš rekli bi- eno ga pao , samo što Srbiju nisi prodao. Što si Srbiji ostao Odan i kad ti za vratom disao je Prodan . Kažu i munju si ukrotiti znao, Čuvaru Srbije i zavetnih knjiga, Čuvaru Svevida, nisi dozvolio ni Živoj Sili , da Srbiju isitni i da je pokida, skidao si koprenu sa očinjeg vida, pesmama zavetnim umeo duše da vidaš. maglu da rastrgneš i da pokidaš … U tvojim štamparijama rodoljublja, ptice kljunovima utiskuju slova, tvojim venama teku sve reke sveta i okeani, od davnina od pamtiveka. Sa planinskih litica Saznanja, doleću najmoćnije ptice, hrabro ih Miloše, pogledaj u lice, tebe Branitelju srbskih korena, ne vole jedino - srbo-ubice, koji bi da zatru tvoje korene, zloslutnice i siktavice , bratoubice, porobljivači i poturice. Miloše, Sveštenikov sine, tvoji su rukopisi tvoja rođena deca, osveštana, prolazila uskim brdskim stazama , tunelom do svetlosti. U tvojim kostima i tvojim genima svedočenja- predaka lučonoša, žila ti kucavica- kompas , a guščije pero kormilo… Kidišu na tebe anateme kroz prostor i vreme, ne sluteći da su svete zemlje, nekad porobljene, besmrtne i bezvremene … I nek se čuje sa brda i dola, danas je Osvit Crnobarskog Orla i možda će po njemu ime poneti crnobarska škola, njegovom pesmom zazoriti zora, ne vadite pištolj iz svojih futrola, ko je još ispalio hitac u istoriju i nadmoćnog crnobarskog orla? Plodonosna Srbija njima je samo samleveno pšenično zrno, iz koje neće iznići klica, prah i pepeo bi da prospu duž planinskih litica, Srbiju usitnili ko iverje za potpalu da posluži, da izgore sva zaveštanja i da pokoljenje dušmanine služi i zato Srbiji vek produži delima svojim . Kidišu na tebe rodoljuba, Stefanovog i Sofijinog sina, da je Srbija najstariji narod na Balkanu, otkrili smo iz tvojih knjiga. Zabranjivaše aveti i anateme i tvoja osećanja rodoljubiva, najradije bi da saseku korenište, izvorište Srba. Čudotvorac, Istraživač, Putopisac , nad srbskim mrakom svitac , kazivač pesnikovih rima . A ti koraknu…., od zaborava - do nezaborava. Od anateme do amaneta ti ostavi ratniče, svoje kćeri i sinove, svoja dela , zaljuljane kolevke potomaka belih orlova, mape i putokaze , neprolaze i bogaze, naučnicima, istraživačima, rodoljubima, pečalbarima. Ovde se zavet ćutanja prekida. Vraća se Miloš, otrgnut od zaborava i još… , harizmom pravdoljublja očarava. Od zlonamernika anatemisan, istorijom Srba inspirisan. Svaka mu knjiga, amanet - ikona, Ikonostas od manastirskih zvona. Koraknu Miloš olujnim vetrom i Vaskrsnu pred okamenjenim svetom. On se usudi, da ne prećuti, Srbiju vekovnu, vekovima sluti, nad njegovom mapom praviće grimase, samo izrodi, odavno - zna se , pijavice što podižu oluje, bune i užase, samo da se Srbi ne oglase. Veran si svome rodoslovu sveštenikov sine, Kurćelima i tako redom,sve do Belog orla i zato ti rado promeniću ime, Srbislave, Miloše Milojeviću, Ti odavno nadlećeš, nebeske visine, tragajući sazvežđima Vižnjeg do istine , do koje dosegle nisu, ni Maje ni Inke , ni sve civilizacije Vaseljene, kud je razasuto prokrijalo seme - Srbije ! To seme nije svačije, to seme nije ničije, To je zavet pretka , skriven u gnezdu ptičijem ! Slavica Jovanović novinar i književnik
- Izvor
- https://www.facebook.com/groups/125419337529305/
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Endi Stoun je optužen za „pravdanje terorizma“ u objavi u kojoj brani odluku kompanije da ublaži pravila o govoru mržnje
Novi paket pomoći iz SAD bi dao podsticaj, ali samo ako bi bio isporučen na vreme, izjavio je ukrajinski predsednik
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.