BitLab hosting
Početna stranica > Novosti
Boško Antić
MILAN SREZENTIĆ

DUBROVČANIN KOJI SE NIKADA NIJE ODREKAO SRPSKE NACIJE (Video)

DUBROVČANIN KOJI SE NIKADA NIJE ODREKAO  SRPSKE NACIJE
16.06.2018. god.
U pesmi “Kako umire Dalmatinac“ Vojislav Ilić Mlađi opevao je junačku smrt Milana Srzentića, Srbina-katolika iz Dubrovnika, mornaričkog oficira Austrougarske monarhije.

Kako umire Dalmatinac

 

Na obali mora, pred rakom dubokom,
Dok jesenjsko sunce sja s nebeskog svoda,
Usred mase sveta stoji sužanj mladi,
Kršni Dalmatinac, sin viteškog roda.

On je lep k’o Paris; mlad k’o kaplja rose;
Ponosito drži ljupku glavu smelu;
Pogled mu je krotak; plamen zlatne kose
Pada mu po lepom i visokom čelu;


Njegov lik mladićki laka rumen žari;
I, dok okom bludi po žalu i luci,
Svi prisutni plaču … Jedan pastor stari
Prilazi mu tiho, sa krstom u ruci:


“Odreci se, sine, izdajničkih snova!
“Vrati se sa staze kojom si zalut’o!
“Pokajnički priđi ćesarovom skutu,
“I dobićeš milost!” … A sužanj je ćut’o …


“Makar samo trunku kajanja pokaži!
“Slomi svoje grešno tvrdoglavstvo kruto!
“Na poslednjem času drugove prokaži,
“I dobićeš milost!” … A sužanj je ćut’o …

I dok za njim gorko naricaše mati,
On k’o vladar, gordo, pobednički kroči,
I u raku uđe … Priđoše dželati
I koprenom crnom vezaše mu oči.


“Strelci!”, gromoglasno komandova lajtnant,
Isukavši hitno sablju svoju laku.
I, uz težak topot čizama vojničkih,
Šest mrkih Madžara stadoše nad raku.


A, ćutanje grobno obuze svu masu;
I, baš kada ona sa užasom vide
Šest uprtih cevi, u tom istom času
Sužanj trže i koprenu skide,


I otvori oči: dan je bio krasan;
U providnom zraku treptala je svila;
Vazduh je miris’o na jesenjske ruže;
Priroda je širom tako divna bila.


On još jednom baci pogled prepun žudi,
Na hridi i more, što k’o smaragd svija,
Pa zabaci glavu i razdrlji grudi
I uzviknu: “Pucaj,   živela Srbija!”

Vojislav Ilić-Mlađi

 
 
 
Ko je Milan Srzentić?

Rođen je u Budvi 1891. godine, od oca Adama, sudskog savetnika, i majke Milke Matić iz Like, gde je završio osnovnu školu, gimnaziju u Zagrebu, a pomorsku akademiju u Dubrovniku. Bio je Srbin katolik, jedan od mnogobrojnih u Austrougarskoj koji se nikada  nisu odrekli  srpske nacije i njome su se ponosili.

Nacionalno opredeljen stupio je u Srbski soko u Klub «Dušan Silni» u Dubrovniku. Marljivo je vežbao. Aprila 1914. godine našao se na brodu «Radium» sa kapetanom Filipom Hadžijem, Srbinom katolikom iz Orebića. Filip je zavoleo Srzentića zbog njegovog patriotskog duha. Zajedno su planirali da prebegnu i pomognu braći preko granice. Jedan član posade je čuo njihov razgovor i prijavio ih. Austrougarske vlasti su ih uhapsile i osudile na smrt. Streljani su  17. septembra 1914. godine.
 
 
Kapetan Milan Srezentić
 
 
Bilo je to vreme kada su Austrougarski okupatori, uz pomoć Vatikana,  činile sve da pounijate i pokatoliče Srbe pravoslavne vere, a potom ih primoraju da se predstavljaju pripadnicima hrvatske narodnosti. To je bila mera, kojom se brisao trag srbskom narodu, srbskoj istoriji i srbskoj kulturnoj baštini. U okviru Rimokatoličke crkve, ovom poslu su se najviše posvećivali franjevci – katolički sveštenički red. U ratna vremena, franjevci su bili najuporniji podstrekači za obavljanje zločina genocida nad pravoslavnim Srbima. Pošto se velika većina katolika u Dubrovniku i Dalmaciji, u 19. veku, izjašnjavala za pripadnost srbskom narodu, franjevci su planirali i zverstva nad njima, pa i njihovo usmrćivanje. Pretnje su im franjevci upućivali, a u tome im je pomagala i austrougarska vlast – raznim merama. Uporno je traženo od Srba katolika, da se odreknu svoje pripadnosti srbskom narodu i pređu u katoličku veru. 

Streljanje je izvršeno u tvrđavi «Španjola» u Herceg Novom. Srzentić je pred streljačkim strojem odbacio sa očiju maramu i sa rukom na srcu uzviknuo: «Srbin umire otvorenih očiju. Pucajte zlokovci. Živeo kralj Petar. Živela Srbija!».

Streljani Milan i Filip dugo su ležali u zajedničkoj grobnici, sa još 13 streljanih. Sahranjeni su 1924. godine, angažovanjem đenovičke Podružnice «Jadranske straže» i novčanim doprinosom naroda Boke Kotorske, na Savini. Kralj Aleksandar i kraljica Marija, prilikom posete manastiru Savina položili su venac na spomenik.

Sokolsko društvo u Budvi, rodnom mestu kapetana Srzentića,  je 1939. godine na Sokolskom domu postavilo Spomen-ploču kapetanu Milanu Srzentiću. 
 





Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Međutim, kosmička pitanja i napori da se neutrališu pretnje koje se mogu pojaviti u svemirskoj sferi treba stalno da budu u centru pažnje vlade, istakao je ruski predsednik.


Lekari širom sveta redom upozoravaju na novu opasnu pandemiju. Ne, nije u pitanju nova varijanta koronavirusa (iako su respiratorni viusi i dalje veliki problem u mnogim Azijskim zemljama). Ovog...

Agencija ne želi da „druga pitanja“ ometaju orbitalno partnerstvo


Oleg Kononenko je sada proveo više vremena nego bilo ko drugi u orbiti

Vodonik je postao ključna reč u razgovorima o budućnosti transporta i smanjenju emisije štetnih gasova. Vozila na vodonik predstavljaju jedan od najvažnijih koraka ka održivoj i ekološki prihvatljivijoj mobilnosti...


Međunarodna svemirska stanica (ISS) predstavlja jedno od najvećih dostignuća ljudske tehnologije i saradnje na međunarodnom nivou. Ova laboratorija u orbiti Zemlje, smeštena u svemiru već više od dve decenije,...


Ostale novosti iz rubrike »