booking.com
Početna stranica > Novosti

BOJAN ARULA: NEĆU DA NAPUSTIM REPUBLIKU SRPSKU BEZ BORBE

BOJAN ARULA: NEĆU DA NAPUSTIM REPUBLIKU SRPSKU BEZ BORBE
19.09.2018. god.
Ovo je jedno od novih lica na glasačkim listićima. Ne krije da je razmišljao o tome da napusti Srpsku, ali je odlučio da ostane i svojim angažmanom pokuša da ispravi razloge koji su ga do toga doveli.

Bojan Arula je jedan od Banjolučana na listi PDP za poslanika u Narodnoj Skupštini Republike Srpske. Kada smo ga fotografisali, sasvim slučajno je u kadar ušetala trudnica. Prvi utisak je bio da fotografiju treba ponoviti, no, nakon razgovora sa njim, došli smo do zaključka da prikladnija nije mogla biti ni namještena. Ali smo je svejedno ponovili.

Arula je diplomirani socijalni radnik, koji pravo iz struke predlaže konkretna zakonska rješenja za najugroženije kategorije društva, sa kojima se svaki dan susreće na poslu. Kako je ovo njegova prva pojava na glasačkom listiću, ali ne i u politici, logično je da smo ga pitali od kada je u politici i zašto se opredijelio da uđete u izbornu utakmicu za poslanika ove godine?

-Ovo je moj drugi ulazak u politiku. Prvi susret sa politikom imao sam krajem 1998. godine kada sam pristupio Srbskom narodnom savezu gdje sam bio predsjednik omladinske organizacije, član glavnog i izvršnog odbora, a kasnije i član predsjedništva. Od 2004. godine napuštam politiku i u potpunosti se posvećujem radu u nevladinom sektoru.

Kao aktivista, u politiku sam se vraćao postepeno, zadnju godinu dana i to na poziv predsjednika Partije demokratskog progresa Branislava Borenovića. On mi je predstavio jedan potpuno drugačiji politički koncept, moderan, dinamičan i prije svega demokratski. Prva stvar koju sam uradio zajedno sa svojim timom jeste Program razvoja socijalne politike u Republici Srbskoj. Odluka da uđem u izbornu utakmicu nije bila jednostavna, a donio sam je zajedno sa suprugom, koja mi je velika podrška.

Nije tajna da sam u jednom trenutku odlučio da sa porodicom napustim Republiku Srpsku, ne samo zbog loših stvari koje su mi se dešavale u proteklom periodu, nego i nedostatka perspektive za moju djecu. Volim svoju zemlju, želim da moja djeca odrastu ovdje i da njihova djeca slave slavu koju ću im ostaviti, kao što je meni moj djed ostavio. Ali, ako se nešto drastično ne promijeni, budućnost moje djece neće biti u Republici Srbskoj. I to boli.

Moj ulazak u izbornu utakmicu može se shvatiti kao posljednja šansa mojoj zemlji. Da sam otišao bez borbe za Republiku Srpsku, možda to sebi nikada ne bih oprostio. Sada vjerujem u promjene i prvi put poslije osam godina imam nadu da ćemo svi živjeti bolje.

U javnosti se moglo čuti vaše ime, vezano za mobing, odnosno sukobe vas i direktorice CZSR, Vere Sladojević. O čemu se tu radilo i kakvo je sad stanje u centru?

To je jedno loše vrijeme, kako za mene, tako i za moje kolege i saborce iz Centra za socijalni rad Banja Luka. Možda je tako izgledalo zbog predstavljanja u medijima, ali to nije bio moj lični sukob ni sa kim. Jednostavno, radilo se o borbi za zakonitost rada ustanove, profesiju, prava radnika i naše korisnike. Borili smo se protiv sistema, ne protiv pojedinca.

Skoro tri godine trajala je borba za istinu i pravdu, ali smo na kraju zajedno pobijedili. To nije bila ni borba ni pobjeda jednog čovjeka. Bili smo složni i kao kolektiv i kao ljudi, snažno smo pružali podršku jedni drugima i željeli smo promjene. Tako složni, ostvarili smo cilj i pokazali da niko nije nedodirljiv i neprikosnoven. Danas je situacija drastično drugačija.

Centar je dobio novu energiju, radnici poštovanje kakvo zaslužuju, odnosi među ljudima su relaksirani, a ustanova lagano, ali sigurno ponovo zadobija povjerenje korisnika usluga i zauzima mjesto u društvu koje mu pripada.

Je li i to bio jedan od motiva za ulazak u politiku?

Postoji izreka, ako se ti nećeš baviti politikom, politika će se baviti tobom. Meni se to zaista i desilo. Ali to nije osnovni motiv. U jednom autorskom tekstu napisao sam da su socijalni radnici u našoj zemlji podbacili zbog politike nemiješanja. Mi smo se obrazovali da nosimo promjene u društvu. Da bi se postigle promjene, moramo biti proaktivni, što je sastavni dio naše profesije. Naši političari su dokazali da su nesposobni, nekompetentni, lišeni empatije, ali i znanja kako bi donijeli efektivne sistemske promjene koje će, uzročno-posljedično, donijeti benifite i našim klijentima.

Upravo iz tog razloga socijalni radnici moraju početi da se bave politikom. Kao profesionalci ne smijemo biti nijemi posmatrači na istorijskoj raskrsnici, nego ozbiljni faktori promjena koji će odlučiti kakav tip društva želimo da ostavimo našoj djeci.

Da li ćemo nastaviti putem politike segregacije, izolacije, vrijeđanja, nepoštovanja ljudskih prava, političke nekorektnosti i obmana ili ćemo graditi društvo jednakih, multikulturalno društvo zasnovano na uzajamnom poštovanju i poštovanju ljudskih i civilizacijskih tekovina i vrijednosti, gdje će sposobni biti iznad podobnih?

Kako, kao socijalni radnik, sveukupno ocjenjujete stanje socijalne politike u Srbskoj?

Oblast socijalne zaštite i socijalne politike u Srbskoj je zanemarena, što je paradoksalna situacija obzirom na sve složeniju ekonomsku situaciju, koja se reflektuje na socijalni položaj građana naše zemlje. Ignorantski odnos i odsustvo volje i ideje da se preduzmu odlučni koraci, da se osnaži sistem socijalne zaštite u praksi, rezultuje da građani pogođeni socijalnim slučajem ne mogu računati na značajnu podršku ovog sistema.

Sadašnja socijalna politika je svedena na fragmentirane reforme i paušalna „ad hoc“ rješenja, a građani se drže kao taoci sistema. Sistem se ne razvija jer zapravo postoje paralalelni sistemi socijalne zaštite: državni koji je u katastrofalnom stanju i kojem građani ne mogu pristupiti i partijski koji se koristi za kupovinu glasova i političku trgovinu. Osnova za pristupanje rješavanju socijalnih problema je postojanje kvalitetne socijalne politike koju PDP unosi u sledeću Vladu Republike Srpske!

Siromaštvo je osnovno obilježje velikog broja porodica u Republici Srbskoj. 14 godina radim kao socijalni radnik i živi sam svjedok ogromnog povećanja broja mojih sugrađana koji traže jednokratne novčane pomoći kako bi preživjeli mjesec. Za mene, kao profesionalca, kao čovjeka, to je poražavajuće. Vidim ljude iz svakog segmenta našeg društva, profesore, inžinjere, arhitekte, trgovce, administrativne radnike, penzionere, kako propadaju. Propadaju i pojedinci i cijele porodice. U ovakvim uslovima, sasvim je normalno da nam radno i reproduktivno sposobno stanovništvo odlazi. Država nije obezbijedlila socijalni minimum svakom građaninu Srpske, niti je vladajuće briga što nam ogorman broj djece odlazi na spavanje gladno.

 

Šta treba učiniti da se to promijeni?

ove okolnosti društvenog razvoja i novi socijalni problemi i potrebe ljudi, od socijalne zaštite traže da se adekvatno odgovori na potrebe građana i da se pruži podrška svima, uključujući i radno sposobne građane koji nisu u stanju da sopstvenim radom obezbijede egzistenciju sebi i svojoj porodici. Mora se uvesti institut socijalnog minimuma, stalno novčano davanje i radno sposobnim pojedincima i porodicama, kako bismo prevenirali odlazak mladih i radno sposobnih ljudi iz Republike Srpske, kao i obezbijedili bazičnu socijalnu sigurnost za svakog građanina.
 
Neophodno je obezbjediti i dječiji doplatak za svako dijete. Ukoliko ne promijenimo odnos prema ovim kategorijama stanovništva, bez uspostavljanja bazične socijalne sigurnosti, u Republici Srbskoj ostaće samo stari, radno nesposobni i oni koji za život zarađuju nezakonitim poslovima. Mi smo sačinili programski dokument koji se odnosi na sistem socijalne zaštite i oslanja se na sedam ključnih segmenta od kojih zavisi efikasnost sistema socijalne zaštite: novi Zakon o socijalnoj zaštiti; reforma novčanih davanja; standardizovanje usluga i reforma centara za socijalni rad; osnivanje Komore socijalne zaštite; osnivanje Zavoda za socijalnu zaštitu, po mogućnosti i Ministarstva socijalne, dječje i porodične zaštite; reforma ostalih ustanova socijalne zaštite; donošonje Strategije razvoja socijalne zaštite Republike Srpske.
 
Republici Srbskoj je potrebna Strategija razvoja socijalne zaštite. Ona mora biti dio ukupnih promjena u našem društvu i usklađena, sinhronizovana sa osnovnim tokovima društvenih promjena, ali i realna u pogledu materijalnih mogućnosti Republike. Prava se moraju dograditi i operacionalizovati, te obezbijediti mehanizmi njihove pravovremene i ekonomične primjene. Razvoj socijalne zaštite mora se odvijati kroz reformske procese koji se oslanjaju na međunarodne i evropske ciljeve opšteg ekonomskog i socijalnog razvoja društva, smanjenje siromaštva i obezbjeđenje kvalietetnije zaštite ranjivih grupa djece, osoba sa invaliditetom, starih i iznemoglih, te marginalizovanih grupa građana. Osnovni pravci reforme moraju biti: izgradnja nove politike i zakonodavne aktivnosti; decentralizacija sistema socijalne zaštite; obezbjeđivanje efikasnijih materijalnih usluga socijalne zaštite; obezbjeđivanje kvalitetnih usluga u socijalnoj zaštiti; jačanje profesionalnih kapaciteta zaposlenih u socijalnoj zaštiti.
 
Mi smo napravili jasnu strukturu ciljeva reforme socijalne zaštite i definisali opšti cilj, posebne i pojedinačne ciljeve, kao i zadatke koji proizilaze iz datih ciljeva. Efekti naše Strategije biće značajna promjena položaja korisnika u sistemu socijalne zaštite, razvoj socijalnih usluga u zajednici i efikasnije ustanove socijalne zaštite.
 
Imate i iskustva na međunarodnom planu. Koliko je raspodjela budžetskih sredstava pravična, odnosno koliko su najugroženije kategorije u Srbskoj pomognute od strane budžeta, u odnosu na druge zemlje?
 
Riječ pravično ne postoji u Republici Srbskoj. Razvijene zemlje Evropske Unije imaju dobar sistem socijalne politike upravo iz razloga jer vode računa o pravednoj raspodjeli bogatstva kojim jedno društvo raspolaže. U Holandiji ne možete biti beskućnik jer ćete dobiti stan, ne možete biti gladni jer ćete ostvariti socijalni minimum ukoliko niste zaposleni, čak i ako ste radno sposobni, nećete se pitati kako ćete poslati dijete u školu jer će mu država obezbijediti potpuno besplatno školovanje, knjige i školski pribor, a dobićete i dječiji doplatak za svako dijete…
 
Produkt rada dosadašnje vlasti i socijalne politike Vlade može se dati na primjeru prosječne četvoročlane porodice u Republici Srbskoj koju čine otac koji radi, nezaposlena majka i dvoje djece od kojih jedno ide u osnovnu, a drugo u srednju školu. Otac zarađuje 440 KM, što znači da porodica u toku godine ima još pravo na oko 670 KM jednokratne novčane pomoći ili oko 56 KM mjesečno. Članovi ove porodice, kada odbijete režije, žive sa 2,3 KM dnevno, pod uslovom da žive u sopstvenoj imovini. Ako iznajmljuju životni prostor, ne ostaje im ništa!
 
Dakle, direktan rezultat rada Vlade je negativan prirodni priraštaj i odlazak radno i reproduktivno sposobnog stanovništva. Zbog toga smo već izgubili preko 60000 ljudi koji su otišli iz Republike Srpske.
 
Da li uključivanje NVO sektra u pružanje ovog vida usluga ima budućnosti, ukoliko ga ne budu finansirale samo strane, često neskriveno politične fondacije? Koliki je udio domaćih privrednika u finasiranju ovakvih udruženja?
 
Više od deset godina vodio sam i gradio jednu respektabilnu nevladinu organizaciju. Veliki broj projekata i programa finansirale su strane fondacije i nikada se nije desilo da su imale bilo kakve skrivene motive. Ipak, ne isključujem mogućnost da su druge NVO imale drugačije iskustvo. Na žalost, mali broj domaćih privrednika ima svijest o socijalno odgovornom poslovanju. Ne pomažu ni zakonska rješenja koja nisu stimulativna, pa privrednici ne vide nikakav interes u humanitarnom djelovanju.
 
Ipak, mora se pohvaliti nastojanje Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske koja pokušava da senzibilizira privrednike u našoj zemlji da svoje biznise učine socijalno osjetljivim. Mišljenja sam da bi se izmjenom određenih zakonskih regulativa u smislu poreskih olakšica privrednicima koji dio profita daju u humane i humanitarne svrhe, dao značajan doprinost razvoju NVO sektora zasnovanog na domaćem kapitalu, pa bi se smanjila i potreba za sredstvima van granica Republike Srpske. Na taj način bi se, ukoliko i postoji strani uticaj na neke nevladine organizacije, on značajno smanjio.
 
Takođe, jedna od značajnih stvari jeste i donošenje kvalitetnog zakona o socijalnom preduzetništvu. U ovom trenutku postoji nacrt takvog zakona, ali na žalost, ono što sam vidio daleko je od kvalitetnog.
 
Na čemu najviše insistirate u susretu sa građanima u kampanji, odnosno koja je vaša ciljna grupa na izborima i šta biste im poručili za 07.10.2018.?
 
Insistiram na socijalnoj pravdi i pravednoj raspodjeli društvenog bogatstva. Obraćam se svima, jer je socijalna politika i sistem socijalne zaštite od suštinske važnosti za sve građane, od tek rođenog djeteta, do osoba u poznim godinama. Temelj socijalne pravde, prosperiteta, razvoja i održivosti jedne države svakako je i sistem socijalne zaštite. Njegov kvalitet odrediće i pravedniju raspodjelu bogatstva koje društvo ima, direktno utičući na kvalitet života ljudi, podižući standard života, stimulišući natalitet.
 
Dakle, sve ono što se nalazi u Programu obnove Srpske. Građanima bih poručio: Glasajte! Ali po svojoj savjesti. Ne glasajte za one koji vam nude novac za vaš glas. Ako prodate svoj glas za 100 KM, stavili ste cijenu na svoju i budućnost svoje djece. U tom slučaju, dajete im još 4 godine ili 1460 dana, a svaki dan na vlasti koji ste im dali, oni su vam platili manje od 7 feninga. Toliko njima vrijedi vaša budućnost.
 
Kada vam plate glas, oni su sa vama završili i nemaju više nikakvu obavezu prema vama. Mi ćemo vam odgovarati i raditi za vas.
 
Zašto privatno, po društvenim mrežama koristite isključivo latinicu? Hoće li se, ukoliko osvojite mandat za narodnog predstavnika u zakonodavnom tijelu, te da na koncu možda glasate i za Zakon o zaštiti srpske azbuke?
 
Ćirilica je moje prvo pismo i nikada nisam prestao da je koristim. Potpisujem se ćirilicom, a koristim je i svakodnevno zapisujući bilješke u svoj rokovnik. Na društvenim mrežama latinicu koristim po inerciji. Rado bih vidio Zakon o zaštiti srpske azbuke u Narodnoj skupštini Republike Srpske i ne postoji šansa da bih glasao protiv takvog zakona.
 

 





Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


“Bezbednost na internetu – evropska šansa juga Srbije” je naziv Regionalne konferencije na temu bezbednosti na Internetu, održane u Vranju tokom proteklog vikenda. Učesnici konferenciji su bili iz Srbije,...

Predsednik Vladimir Putin ostvario je san veoma bolesnom dečaku Artjomu Paljanovu, organizavši da se dečak vine u nebo u ekskluzivnom helikopterskom izl


Ovaj naučnik, rođen u Ruskoj imperiji, spasao je milione ljudskih života ali je njegovo ime mnogima nepoznato. 1. Borba protiv skeptika Vladimir Havkin ili Voldemar Hafkin (kako je poznatiji

Pripadnici ukrajinskih snaga pokušali su da se približe položajima Narodne vojske Donjecke Narodne Republike na severu, izjavio je načelnik pres službe, Danil Bezsonov. „Naši posmatrači pravovremeno su identifikovali


Ukrajinske bezbednosne snage prebacile su 60 jedinica tenkova i oklopnih vozila u Donbas, izjavio je novinarima šef pregovaračke službe Vojske Donjecke Narodne Republike, Danil Bezsonov.


Ostale novosti iz rubrike »