BitLab hosting
Početna stranica > Novosti
Slavica Jovanović

NOVO IZUZETNO DELO SLAVICE JOVANOVIĆ'' Ne kleči pred zlotvorom '' Radomir Smiljanić književnik

NOVO IZUZETNO DELO SLAVICE JOVANOVIĆ''  Ne kleči pred zlotvorom '' Radomir Smiljanić književnik
07.11.2017. god.

 slavicafinis0 (3).jpg

NOVO IZUZETNO DELO SLAVICE JOVANOVIĆ'' Ne kleči pred zlotvorom '' Radomir Smiljanić književnik

 

 Slavica Jovanović književnica i novinarka i ovim svojim delom  ne kleči pred zlotvorom ,  već iskazuje snažni bunt pred nepravdom i nasilništvom onih koji ne prestaju da nasrću na srbski narod . I  u svojim predhodnim knjigama : ’’ Aliluja’’, ‘’Kosovski crni kosovi’’ ,’’ Zlatovez munja’’ ,’’ I ubi  drvo čoveka’’ itd .( Ova knjiga je vrednovana visoko i  ocenjena da zasluženo pripada visoko priznanje Akademije

‘’ Ivo Andrić’’ , kao što je uostalom to visoko književno priznanje dobila i za tri svoje knjige ).

  To pogubno nasrtanje na svoj  slobodoljubivi i pravdoljubivi narod , književnica i vrsni pesnik uzima takoreći za svoju stalnu temu. Ona se zalaže i za srpske heroje , kao što su General policije dr Bratislav Dikić , koji je prikazan u njenoj knjizi na koricama,  ispred manastira Ostrog . U svojim tekstovima ističe da je General Dikić krenuo u manastir , kada su ga šiptarski zlikovci sačekali i pokušali da ga ubiju . Pesnikinja u ovoj knjizi ’’ NE KLEČI PRED ZLOTVOROM ‘’ upozorava čitaoce , ako se kojim slučajem zovu  :- Srbislav, Hristoljub, Svetigor , Krstan , Krstoslav , Bosiljka , Bogoslava i slično da ne idu u Crnu Goru , jer će biti pohapšeni zbog krštenih imena .

 

 Tako je piše ona General Dikić samo krenuo u manastir , kao što je to učinio i 1999. godine , kada su Šiptari pokušali da izvrše atentat  na njega i teško ga ranili . Po  nezvaničnim informacijama  ta zaseda je bila u dogovoru sa Crnogorcima . I  po ovome se vidi da je ova knjiga pesnikinje i novinarke Slavice Jovanović , izuzetno dragocena i zaslužuje novo  priznanje  Akademije ‘’Ivo Andrić ‘’ , priznanje Ex Ponto - staze , lica , predeli …

 

 Ko pročita i čita dela ove izuzetne književnice , pesnikinje i novinarke , biće mu jasno zašto je veliki francuski genije Viktor Igo , napisao apel celom svetu sa naslovom :’’ Ubijaju jedan narod - Srbe ‘’ .

 

Radomir Smiljanić  književnik

predsednik Akademije ‘’ Ivo Andrić ‘’ - Beograd

 

5. 11. 2017. godine



 

Dr Milan Mladenović književnik  ( Pra Milan od Lužice )

 

PESME UZVISILICE DUŠE I SNIZILICE PATNJE


Neko se rodi da kroz njega (ponovo) pevaju Zemlja i Nebo. Neko peva da se kroz pesmu (ponovo) rode Pamćenje i Rod. Neko postoji da se u Sada ulije Večnost i da se kroz Potomke neposustalo vraćaju Preci. Na nekoga se preosloni dar za takvo pevanje, i onda on taj teret treba da izdrži.

Kada se taj provodnik srbske prošlosti u srbsku dolaznost i došlost zove Slavica Jov, radosnožalni stihovi bride od ushita zbog nesmrti svega što je svetlo, svešteno i svet, uprkos pogubnim učincima prividne nadmoći Zlouma nad Dobrohoti. Jezik buja raskošnije od bilja u proleće, reči se traže i nalaze u odjecima, utrkuju se, nadmeću, ali i grle, Zvuk i Smisao. Rodoljublje duše pesnikinje deli sa njom čitava Priroda, vajkadašnji, teško preboljeni zločini nad njenim narodom događaju se opet, uzaludnost žrtvovanja ne sprečava, međutim, nove podvižnike da se pridružuju starima i održavaju večiti zavet Nebeskome Carstvu:


Istočniče i Izvorniče, Sunčev usvojeniče,

Pesme Božurke i Vidovdanke...


Kakav savez Prirode, bogoprisutnosti i Povesti, kakva sprega sećanja na Bogove i na junačke podvige koji veliki narod izdvajaju iz malih!

Kletvu nad zločinom nadgornjava tužbalica, a nju ispevanka - pobeđena pobednica Sudbine: Uzvisilica duše, snizilica patnje!

Kosovo je tu zajednički imenitelj Stradanja, Žrtve i Vaskrsenja. Njemu čak i “leptiri ispisuju ime igrom vekovnom”! I opet svi su ponovo tu - Priroda, Nebo, Zemlja, a njime, Kosovom, uvek će i biti:


Ej Kosovo, ćirilice slovo, ne ridaj pred zlotvorom

O tebi peva šuma borova, šuma topola i jasenova

I crni gavran i suri orao i bela sova

O tebi će pevati pokolenja nova.


A tako se i Obilići i Orlovići, Toplice i Kosančići, svrstavaju u istu povorku Večnosti sa Veljkom i Sinđelićem, Dražom i Kalabićem, Tepićem i Dikićem...

Slavica Jov dodala je guslama još po koju strunu, pa se njenim pevanjem one sa lirom slivaju u jedno.

Time se svako uha koje sluša njenu pesmu uverava da će ne samo preživeti, nego i pobediti, srbski rod.

I da će sa njime preživeti i Čovečanstvo.


Beograd, o sv. Mokoši 2017


SLAVICA  JOVANOVIĆ

ČUVARKUĆA KOJA SE RAZBOKORILA  


 

Ovo je vreme kada se, po Pesnikinji, ''vrane kite orlovim perjem, a orlova krila im ne priliče'. I kada ''odrodi roda-nerodi'', šire ruke i u lice ljube one ''koji su te, zemljo, nahranili kostima i skeletima''. Iako, zbog toga od mnogih kuđena, Pesnikinja razume i neistomišljenike, jer i po Bogu svako ima pravo na svoj izbor, a njen izbor je da se ne odriče njoj svojstvenog čojstva i junaštva, koje je najčešće u korist njene štete, pa sebe, takvu, od mnogih nevoljenu, poput Isidore Sekulić i Vladislava Petkovića Disa od strane Jovana Skerlića, ali svoju i postojanu poput ovo dvoje, poistovećuje sa čuvarkućom, koja se, kao u pesnikinjinim stihovima ''razbokorila'', koja ne da sebe našem svekolikom duhovnom potonuću, i poziva i nas da ne tonemo, nego da složni, čuvamo ''godove rodoslovnog drveta'', ''da poštujete one što su život dali za slobodu i ovaj tren mira''. I one koji će život dati, kad ustreba. Kroz njih, znane nam i neznane, voljene i nevoljene, shvaćene i neshvaćene, Slavica Jovanović peva i o sebi, o svojoj ljubavi prema rodnoj grudi, jer: ''ljubav je najvažnija od svih religija'' i ''nemam kud i nemam nigde do li zavičaju''. Samim tim, njene pesme postaju sveopšte, kosmopolitske, s porukom: Ne diraj me, ne diram te. Ti imaš svoj zavičaj i 'cvetove čestoslavice'', imam i ja''. Sa teretom svoga krsta na plećima, i svog pesničkog Usuda, peva Pesnikinja, svidelo nam se ili ne, i o tome da se ne klanjamo zurlama i talambasima, nego – fruli! ''Svirale su naša izvorišta, svetinje i pragovi ognjišta''. Raspevala se frula Slavice Jovanović, ne samo o ratu i ratnicima, o našim vekovnim sahranama i narikačama, raspevala se i o svadbama, o rađanju i krštenju, o slavama, lilama, prelima i poselima, o svetim mestima sa ikonostasima i zvonicima, odakle se širi zvon sa mirisima tamjana i bosioka. Raspevala se frula Pesnikinje, raspevalo se njeno ''pesmodarje'' jezikom ''samorastim'', rečima koje je, poput Momčila Nastasijevića, otrgla iz svojih snovohvatica. I kroz, nekima ''milouhu', nekima ''nemilouhu'', pesmu frule, Slavica Jovanović nas opet opominje da budemo vazda oprezni, u ovom ''trenu mira'', jer ''zna te krvnik u lice poljubiti, stavljajući masku anđela'', i ovi ''bestidnici bez lica prinose giljotini i žitnog svica''...

 

Ivan Glišić, književnik

 

KRŠTENOG TI  IMENA SRBINE , SRBISLAVE

 

( Posvećeno nedužno zatočenim Srbima u crnogorskim tamnicama,

kojima se sudi na nacionalnoj i verskoj osnovi , čime se krše osnovna ljudska prava i slobode i vređa ljudsko dostojanstvo ) .

 

Krštenog ti imena Srbislave , ne idi u Milogoricu ,

tamo u imenoslovu nema imena tvog,

a ni ti Hristoljube, a ni ti Svetigore ,

Krstane , Hristoljube, Hristoslave,

Bogosava i Bogoslave ,

Bratomire i Bogovide , Krstoljube ,

tamo su naša braća Srbislavi u tamnici ,

zbog krštenog imena svog …

Čuješ li  vapaj žrtvenog  jagnjeta ,

roda rođenog .

Od Tamničara , NATO poslušnika ,

odavno je ruke digao i Bog .

Tamničari su Pravoslavlja krvožedni ,

mastilom pogane krvi bi da  pokatoliče ,

srpske korene , nasilno prekrštavaju ,

ono što su Krstom preci Zakrstili ,

u drugo ruho da preobuku i preobliče

i ne vide na strašila za ptice da liče ,

da poprimaju Sotone odličje

i tom sramotom na svom (ne)obrazu

još se i diče …

 

Udarili na nesavitljive , časne , nepokorene .

žrtvenu jagnjad rastrgle bi zubima , zveri od tamničara ,

samo da ih vide porobljene i glave oborene ….

I pred zidom smrti , pred nišanom aveti postrojene .

A prvi priznaše Nezavisno Kosovo

i da ti kazujem u ‘’pero’’ il diktafon svejedno ,

kazivanja idu s kolena na koleno ,

a ovi bi najradije Srbima držali opelo .

Zabranili da odjekuje Zvono Svetosavske crkve ,

proterali ćirilicu , Njegoša i Svetog Savu iz udžbenika ,

Pravoslavne sveštenike strpali bi u bukagije ,

Princip je za njih terorista . a Srbi zveri genocidne …

Sandžak bi za autonomiju , Nemanjići su njima okupatori ,

ali zato slave Veliku Albaniju ,

iskupili oko sebe srodnu bratiju ,

pljuju Crkvu Srpsku i Boga i mantiju .

Ne ostavljaju na miru ni vekovnu hartiju ,

prekrajaju mape Zapadnjačke sluge ,

marionete i dvorske lude ….

U tamnicu bacaju Pravoslavne  Srbe

i sude im bez optužnice ,

na doživotnu robiju hoće da osude ,

u Srbima vide teroriste i neljude ,

a u Tačiju i Rami dobroćude .

Ulice im nose šiptarska imena ,

Srbijanska odavno su zabranjena ,

I sve one koji se usude da čuvaju Srbiju

od te NATO  kuge , ožigošu , zatru ,

na smrt ga osude …

Iz njihovih očiju  Vatikan  suklja

i njihova papinsko- kardinalska Duklja …

Zar misliš da će smeti ikog da pogledaju u lice ,

oči u oči il kradomice ,

zlotvori koji zatočenicima nevinim ,

neonsko svetlo upere u lice ,

te zmije podmuklice ,

guje u nedrima Srbije .

Ujela te džukela koju si majko Srbijo , nahranila.

Klimoglavci Zapadu, rukoljubi Vatikanu ,

skutoljubi Anatemi .

Usudi se Srbine, Srbislave na raskršću vekova ,

podigni glas ,

protiv Glavnog Anesteziologa , uspavljavača Srba ,

koji eutanazijom prekraćuju rodoslovlja vek ,

nismo mi lak plen , mi smo krupan zalogaj

i bićemo kost u grlu povazdan ,

ne daj da zid ćutanja , nevino oklevetane ,

u lance i katance zarobi, otrgni se, oslobodi .

Oslobodi braću iz kandži ‘’nebraće ‘’

čuj vapaj srbskih velikomučenika ,

jecaj i plač ,

njihovo tamnovanje , žrtvovanje je rogatom ,

neuništiva vekovna ognjišta ,

hoće da otrgne porobljivač .

Progovori Srbine , ne dozvoli da pobedi Tamničar ,

okupatorska čizma i otimač zavičaja …

Osudi Sudije Potkupljive na najstrožu kaznu

i ne daj na veru Pravoslavnu , neprolaznu ,

onima zbog kojih u utrobama majki prvorotki ,

osiromašenim uranijumom plod zloslutiše

i u stomaku majčinskom radijacijom ubiše .

Ne daj Srbe Srbislave zarobljene , zatočene ,

zbog svoje religije, zbog svoje vere ,

ko snoplje žita pokošene ,

uz lažne svedoke i svetogrdih svedočenja ,

grafolog vekovni iz zavetnih krasnopisa- rukopisa ,

pronaći će trag ,

ne potpisujte ništa sa Trulim Zapadom ,

reče i Sveti Srpki Patrijarh...

 

Krštenog ti imena, Srbine, Srbislave optuženi ,

pre presude , oni bi da si bezimeni ,

da ti se zatru i stopa i prag ,

da budu’’ crnogorki kumovi ‘’.  što daju imena latina

i krste decu obredima raspopa u crkvi Bogohulnika …

Bratoljube, ne veruj bratoubicama ,

tamo se čuju jecaji i krici

i da se nađeš u slepoj ulici ,

a ona nosi imena šiptarskih terorista ,

koji ti spališe manastir , ognjište vekovno ,

silovaše ćerku , zaklaše majku ,

rastrgnuše oca , zar se može oprostiti ubici

i onima kojima su počasni građani - Albanci ,

a jedino  Srbinu mesto  u tamnici ….

Umesto Njegoša  slave se Stepinci . Prvi počasni građanin Milogorice ,

Stipe Mesić , poznat po’’ savetu ‘’,

nemojte Srbe na vrbe  , nego Srbe na Srbe !

 


  • Izvor
  • Slavica Jovanović


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Neki ruski poslanici pozvali su na ponovno uvođenje smrtne kazne

Neslanje delegacije u SAD bila je „poruka Hamasu“, izjavio je izraelski premijer


NIS dobitnik priznanja „Dobročinitelj“ za 15 godina doprinosa zajednici

Reakcija Vašingtona na napad u „Krokus siti holu“ pokazuje njegovu pristrasnost jer nastoji da prikrije Kijev, tvrdi Marija Zaharova


Prema mišljenju mladih NIS lider u poslovanju na tržištu Srbije


Ostale novosti iz rubrike »