BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Spremni da „rastrgnu i počiste”: Grozni opričnici Ivana Groznog

Spremni da „rastrgnu i počiste”: Grozni opričnici Ivana Groznog
06.08.2017. god.
Opričnina cara Ivana Groznog postala je simbol ruskog srednjevekovlja. Masovna pogubljenja, progoni carevih „neprijatelja“ i oduzimanje imovine – sve su to bila njihova ovlašćenja. Kako se pojavila i čime se bavila ta drevna „specijalna služba“ u tamnim rizama?


Beskompromisni, surovi i spremni na sve radi svoga cara, oni su držali u strahu celu zemlju, a njihova reč je imala veću težinu od suda i istrage. Na vratovima njihovih konja visile su odsečene pseće glave, a njihova odela su podsećala na tamne crkvene mantije. Svakog čoveka, nezavisno od njegovog staleža, ništa nije moglo uplašiti tako kao dolazak ovih ljudi na njegov prag.

Još uvek se vode diskusije o kontroverznom caru Ivanu Groznom. Prema jednoj verziji njegove biografije on je ubio sopstvenog sina. Neosporno je da se za njega vezuje jedan od najmračnijih perioda ruske istorije. On je stvorio novi stalež – ličnu gardu i tajnu policiju koja se zvala Opričnina. Pomoću nje se car obračunavao sa svima koji su mu smetali.

Država u državi

Pogubljenje boljara za vreme cara Ivana Groznog, akvarel na papiru, 1906. Umetnik: Vasilij Vasiljevič Vladimirov (1880-1931). Umetnički muzej „I. P. Požalostin“, Rjazanj. Izvor: Legion MediaPogubljenje boljara za vreme cara Ivana Groznog, akvarel na papiru, 1906. Umetnik: Vasilij Vasiljevič Vladimirov (1880-1931). Umetnički muzej „I. P. Požalostin“, Rjazanj. Izvor: Legion Media

 

Kada je Ivana Groznog 1564. godine izdao njegov lični vojskovođa i najbliži boljar, knez Andrej Kurbski, car je povukao nesvakidašnji potez. U samom jeku rata protiv Litvanije povukao se iz grada. Posle molitve je ćutke pokupio porodicu i državnu kasu (pa čak i najpoštovanije ikone) i bez ikakvih objašnjenja napustio Kremlj. Otputovao je 123 km od Moskve i zaseo u utvrđenom dvorcu „Aleksandrovska sloboda“.

Tom prelomnom trenutku je prethodio razdor sa čitavom političkom elitom. Ivan Grozni je imao razloga da strahuje za svoju vlast i svoj život, ali je njegov demonstrativni odlazak imao mnogo dalekosežnije posledice. U njegovom odsustvu u glavnom gradu je zavladala panika. „Neprijatelji i jeretici nadiru, cara nema, osuđeni smo na propast!“ – svi su samo o tome govorili. Tada su mnogi zapucali da mole cara da se vrati u Moskvu i zaustavi haos koji je u njoj već zavladao.

Mesec dana kasnije, Ivan Grozni se isto onako pompezno vratio u Kremlj sa ultimatumom da će nastaviti da vlada ukoliko država od tog trenutka bude podeljena na dva dela. Jedan deo u potpunosti pripada caru i njegovoj Opričnini – ličnoj gardi koju je on odabrao, a drugi deo je Zemščina, tj. svi ostali staleži koji žive sami za sebe, i kojima je bavljenje unutrašnjim poslovima države dopušteno samo u izuzetnim slučajevima.

Stalež „nedodirljivih”

Dizajn scene za operu „Opričnik” Petra Čajkovskog, gvaš na papiru, 1911. Umetnik: Apolinarij Mihajlovič Vasnecov (1856-1933) . Državni centralni pozorišni muzej „A. A. Bahrušin”, Moskva. Izvor: Legion Media.Dizajn scene za operu „Opričnik” Petra Čajkovskog, gvaš na papiru, 1911. Umetnik: Apolinarij Mihajlovič Vasnecov (1856-1933) . Državni centralni pozorišni muzej „A. A. Bahrušin”, Moskva. Izvor: Legion Media.

 

Ivan Grozni je svoju gardu birao u najnižim slojevima. Glavni uslov je bio da kandidat nema nikakve veze ni sa jednim uglednim boljarskim ili kneževskim rodom. Opričnik je polagao zakletvu da će biti svom dušom odan caru i da će od tog trenutka živeti u skladu sa „pravilima“. Zaklinjao se da „neće jesti, ni piti, ni družiti se sa Zemščinom“. Ako bi opričnik bio zatečen sa nekim iz Zemščine obojica bi bili pogubljeni.

Opričnici su živeli u zasebnom delu grada, u nekoliko centralnih rejona Moskve (Stari Arbat, Nikitska ulica). Grozni je iz tih delova grada proterivao stare žitelje ne dozvoljavajući im da ponesu svoju imovinu. Jednostavno su „isteravani sa ženama i decom na put, tako da su neki od njih morali pešačiti do novog staništa i usput prosjačiti“. Iselivši na taj način čitave rejone, Ivan Grozni je odmah zapovedio da se na tom mestu sagradi novi dvorac i ogradi visokim zidinama.

Lična careva garda je brojala 1.000 opričnika, a zatim je proširena na 6.000. Zloslutni atributi u vidu pseće glave i metle vezane za konja bili su simbol odanosti caru i spremnosti da kao pas rastrgnu, i kao metlom „počiste“ iz zemlje sve „neprijatelje“ Rusije.

Pogubljenja po carevoj volji

Opričnici u palati Ivana IV, ulje na platnu, 19. vek. Umetnik: Nikolaj Vasiljevič Nevrev (1830-1904). Kirgiski državni muzej likovnih umetnosti, Biškek. Izvor: Legion Media.Opričnici u palati Ivana IV, ulje na platnu, 19. vek. Umetnik: Nikolaj Vasiljevič Nevrev (1830-1904). Kirgiski državni muzej likovnih umetnosti, Biškek. Izvor: Legion Media.

 

Politički smisao Opričnine sastojao se u očuvanju jednodušnosti u zemlji i u upravljanju njome. Upravo u to vreme se pojavio izraz „zločin protiv cara“, prvi put kao stvarna osnova za obračun sa nekim (ozakonjena tek 1649. godine).

Ti ljudi su, kako svedoči Novgorodski letopis, vršili masovna pogubljenja, pljačkali Zemščinu i harali gradove. Opričnici su 1570. godine optužili kompletno novgorodsko plemstvo za zaveru protiv cara. „Dojava je bila upadljivo neumesna i kontradiktorna“, smatra istoričar Vladimir Kobrin. Tada je zajedno sa plemićima istovremeno pogubljeno još nekoliko stotina Novgorođana. Oni su bili poliveni zapaljivom smesom, zapaljeni i živi bacani u reku. Svakog preživelog su opričnici dotukli iz čamca.

Car Ivan Grozni i Maljuta Skuratov u poseti boljaru Morozovu. Umetnik: Klaudij Vasiljevič Lebedev (1852-1916). Izvor: Legion Media.Car Ivan Grozni i Maljuta Skuratov u poseti boljaru Morozovu. Umetnik: Klaudij Vasiljevič Lebedev (1852-1916). Izvor: Legion Media.

Po zakoniku Ivana Groznog pogubljenje je postalo jedna od najčešćih kazni (na primer, za prvu krađu, razbojništvo ili potkazivanje). Često je, međutim, bila dovoljna samo jedna opričnikova reč. Sva imovina pogubljenog „izajnika“ je prelazila u opričnikovo vlasništvo, a onaj ko je najčešće nalazio izajnike bio je bogato nagrađivan. „Careva volja je zakon i zagonetka“, govorio je junak priče Vladimira Sorokina „Opričnikov dan“, posvećene Maljuti Skuratovu, omiljenom opričniku Ivana Groznog. Niko nije ni razmišljao o ubedljivosti dokaza za pogubljenje „po carevoj volji“, tako da su pojedine optužbe bile jednostavno izmišljene.

Na kraju se Opričnina i njena neefikasna vojska raspala u sudaru sa pravim spoljnim neprijateljem. Godinu dana nakon haranja u Novgorodu Moskvu je 1571. godine napao krimski kan i tada su opričnici sa velikom mukom okupili samo jedan puk za zaštitu prestola. Posle toga je Ivan Grozni ukinuo Opričninu, a predstavnike njene „elite“ je pogubio, što se moglo i očekivati.


Jekaterina Sineljščikova,
Ruska reč



  • Izvor
  • Opričnici u Novgorodu. Početak 20. veka. Umetnik: Mihail Ivanovič Avilov (1882-1954). Izvor: Vostock-Photo / Ruska reč/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

„Suparnički odnos“ Vašingtona sa Rusijom sprečio je potpuno obelodanjivanje onoga što je znao, rekli su izvori listu


Ali uprkos neviđenim vojnim merama koje su kolektivno preduzele zapadne zemlje, ništa im nije pošlo za rukom! Jer tvrda vera srbskog naroda, njegova nepokolebljiva vernost Hristu i Crkvi, kao...

Napadačima na Crocus Citi Hall iz Ukrajine su prebačene velike sume novca, saopštio je ruski istražni komitet.


Neki ruski poslanici pozvali su na ponovno uvođenje smrtne kazne


Neslanje delegacije u SAD bila je „poruka Hamasu“, izjavio je izraelski premijer


Ostale novosti iz rubrike »