BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Apisova glava na poklon Beču

Apisova glava na poklon Beču
29.07.2017. god.


Kada je postalo jasno da kralj Petar ne može i neće da ispuni obećanja o zavođenju austrofilske politike u Srbiji, Beč je odlučio da u povoljnom trenutku prelomi sa Karađorđevićima i sa Pašićevom vladom i da mačem obezbedi uticaj na Balkanu. A kada je postalo jasno da se bez Pašića i Karađorđevića ne može – žrtvovan je Apis kao glavni krivac razmimoilaženja, maltene i krivac za izbijanje rata

Pisma Petra Karađorđevića bečkom dvoru upućena uoči i neposredno posle Majskog prevrata najbolje dokumentuju tadašnju spremnost kneza i potonjeg kralja Srbije da posle dolaska na presto povede politiku koja bi uvažila privredne i geostrateške ambicije Dvojne monarhije.


S druge strane, diplomatska prepiska i takozvana razmena mišljenja između Beča i Sankt Peterburga pokazuju koliko je Austrougarska bila zainteresovana da knez Petar dođe na presto Srbije i pružaju svedočanstvo o spremnosti monarhijskog vrha na plavom Dunavu da prihvati promenu vlasti u Beogradu, ne obazirući se na to kako će državni udar biti izveden i koju cenu će nasilna smena dinastije iziskivati.

Neispunjena obećanja srpske strane, odnosno nezadovoljena očekivanja Beča pojašnjavaju kasniju radikalnu promenu držanja dvora Habzburga prema Karađorđevićima i njegovu odluku da mačem iznudi što se dogovorom nije moglo ostvariti. Pođimo redom.

Pismo kneza Petra od 28. novembra 1901, priloženo uz opunomoćenje Jaše Nenadovića za predstavnika Karađorđevića pred Bečkim dvorom, prihvaćeno je kao deklaracija potencijalnog novog vladara i dobilo je najvišu ocenu u odgovarajućoj analizi bečkog ministarstva spoljnih poslova – budući da je knez Petar u njemu stavio dvoru Habzburga u izgled potpuno privredno okretanje Srbije prema Austrougarskoj i obećao da Srbija neće težiti pripajanju novih teritorija na Balkanu (koje su na Berlinskom kongresu 1878. godine, odlukom velikih sila, proglašene za interesnu zonu Dvojne monarhije).

Austrija tako od decembra 1901. više nije bila neutralni posmatrač sučeljavanja srbskih dinastija. Blagonaklono je gledala na predstojeći prevrat, mada to nije činila bez rezerve: Beč je u toku 1902. i 1903. godine, sve do pred Majski prevrat, vodio dvostruku igru. U nekoliko navrata je poslao upozorenja kralju Aleksandru da se u Srbiji priprema državni udar – ne odajući imena ključnih zaverenika, a navodeći imena simpatizera Karađorđevića koji nisu učestvovali u zaveri ili su imali marginalnu ulogu. S druge strane, Beč je preko (polu)zvaničnih kanala dostavio saopštenje jednoj od ključnih ličnosti u pripremi te zavere – beogradskom advokatu Aci Novakoviću – da će priznati kneza Petra za kralja Srbije „već sutradan po njegovom dolasku na presto”. (Aca Novaković u memoarima objavljenim u beogradskoj „Tribuni” 1911. godine: „Ispovest o prevratu 29. maja 1903”)

Beč, naravno, nije bio spreman da bez rezerve prihvati dolazak kralja Petra na presto, svestan da kralj nije despot i da će vitalne političke odluke ipak donositi vlada i skupština. Ocenjujući položaj kralja Petra kao „krhak”, a njegov uticaj kao „ograničen”, a uz to imajući u vidu i slabu fizičku konstituciju novoimenovanog srbskog kralja (prema izvešaju austrijskog poslanika iz Beograda, knez Petar po dolasku u Beograd nije odavao utisak odlučnog, budućeg monarha, već veterana koji je ostavio najbolje dane iza sebe i pri tome bio žut u licu, što je po austrijskoj oceni bio znak da mu je obolela jetra), Beč je uspostavio kontakt sa Nikolom Pašićem kome su namenili ulogu „drugog austrijskog gvožđa u srbskoj vatri”. Ne začuđuje da je Pašić, na savet „bečkih krugova”, uoči prevrata otputovao sa porodicom na takozvani odmor u Opatiju, u stvari u azil moćne, susedne monarhije, ne bi li u slučaju neuspeha prevrata ostao „čistih ruku” i očuvao svoje političke ambicije.

Telegram koji je knez Petar uputio Francu Jozefu 2/15. juna 1903. iz Ženeve, pred njegov dolazak u Beograd, pokazuje da je budući kralj bio svestan sumnji koje je Beč gajio prema njemu uoči krunisanja. U telegramu je – doslovce – najponiznije molio austrijskog monarha da prema njemu ima simpatije, kakve je gajio prema njegovom ocu, knezu Aleksandru Karađorđeviću (...) „Iz izveštaja austrijskog ambasadora u Rusiji Erentala od 12. juna 1903, proizilazi da ni Sankt Peterburg nije bez rezerve gledao na buduću ulogu kralja Petra. Erental je naveo da je sa ruskim ministrom spoljnih poslova grofom Vladimirom Nikolajevičem Lamsdorfom zajednički konstatovao „da je bolje imati ovog kralja, nego nikakvog kralja u Srbiji.” (Taj dokument je sačuvan u Političkom arhivu Državnog arhiva u Beču pod naznakom X 119/1903)

Sumnje Beča u pouzdanost kralja Petra kao saveznika pokazale su se kao opravdane već u 1905. godini, kada su takozvane velikosrpske struje u Beogradu dobile prevagu. Do još dramatičnijeg razvoja odnosa došlo je 1906. godine kada je Beč zaveo sankcije Beogradu, poznatije kao „rat svinja”. U tom periodu su sile Antante, pre svega Francuska, stale uz Beograd, a najveći saveznik Austrije, Nemačka, takođe je umešao prste, pokušavajući da ostvari (najpre) privredni uticaj u Srbiji. Od tog trenutka Beč je počeo da kuje ratne planove, čiji je prvi deo ostvario 1908, aneksijom Bosne, a drugi deo započeo 1914. godine.

Potkraj 1916. i u proleće 1917, kada je Austrougarska ponudila Antanti pregovore o separatnom miru, pokazalo se da se bez Karađorđevića ipak ne može, s obzirom na to da je i Pariz insistirao na ostanku te dinastije na prestolu. Tako je, na kraju, žrtvovan pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis kao dežurni krivac za sve. Saveznicima Srbije ponuđena je verzija da je bio organizator neuspelog atentata na regenta Aleksandra u Solunu 1916. godine i vođa pregovora o separatnom miru sa Centralnim silama (mada je upravo Aleksandar pokušao da stupi u pregovore sa Sikstusom Burbonskim, pregovaračem austrijskog cara Karla Prvog). Apisovo streljanje bilo je poklon Beču – baš kao što je svojevremeno knez Miloš poslao glavu vožda Karađorđa u Carigrad.

Kraj

(Ova serija je pisana uz oslanjanje na knjige: „Crna ruka” Vasse Kazimirovića i „Pukovnik Apis” Milana Ž. Živanovića, izdanja IK „Prometej“ Novi Sad 2016)

Miloš Kazimirović,
Politika



  • Izvor
  • Zaverenici 1903: Apis (u gornjem redu prvi zdesna) žrtvovan je uprkos svojoj marginalnoj ulozi (Fotodokumentacija „Politike”)/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Neki ruski poslanici pozvali su na ponovno uvođenje smrtne kazne


Neslanje delegacije u SAD bila je „poruka Hamasu“, izjavio je izraelski premijer

NIS dobitnik priznanja „Dobročinitelj“ za 15 godina doprinosa zajednici


Reakcija Vašingtona na napad u „Krokus siti holu“ pokazuje njegovu pristrasnost jer nastoji da prikrije Kijev, tvrdi Marija Zaharova

Prema mišljenju mladih NIS lider u poslovanju na tržištu Srbije


Za razliku od Zapada, Moskva nikada neće „ukinuti“ nijednu stranu kulturu


Ostale novosti iz rubrike »