BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Sofija Mrišuk: „Putin mi je rekao: Pajehali!”

Sofija Mrišuk: „Putin mi je rekao: Pajehali!”
10.06.2017. god.


Sofija Mrišuk, prevodilac za ruski jezik u susretima srbskih i ruskih državnika, svakoga dana gleda predsednike i premijere raznih država. Dopisnici portala „Ruska reč“ Katarini Lane Sofija je ispričala kako ona vidi svet visoke politike iz svog ugla.

– Počela sam pre 20 godina sa Miloševićem. On je imao svog prevodioca, ali su ponekad pozivali i mene. Zanimljivo je da ja nijednom nisam stigla na vreme. Mnogo zavisi od toga kakav je čovek političar za koga prevodite. Milošević je dočekivao goste u Belom dvoru. To je zatvorena rezidencija, taksijem se tamo ne može lako doći, tako da su mene tražili i vozili na odredište. On je uvek pitao ko će prevoditi i uglavnom je imao razumevanja za kašnjenje. Uvek je govorio: „Aha, našli su vas!” Jednom je ispala smešna situacija. On je tada bio u parlamentu, gde je imao susret sa Nikolajem Riškovom. U jednim novinama je objavljena fotografija gde njih dvojica razgovaraju, a moja stolica pored njih je prazna, a u drugim smo sve troje na fotografiji, jer sam ja već stigla.

Slobodan Milošević je bio veoma „lak” za prevođenje. On je precizno i razgovetno formulisao misli jasnim i jednostavnim jezikom. To je karakteristično i za Putina. Sa takvim političarima je lako raditi kada je prevod u pitanju. I obrnuto, uvek je teško prevoditi kada političar priča razvodnjeno, tj. kada govori da ništa ne kaže i kada se udaljava od teme. Milošević je razumeo ruski i kontrolisao je da li je sve tačno prevedeno. Interesovao se za organizaciju susreta i učestvovao u njihovoj pripremi, ne čekajući sve „na gotovo”. Bio je pažljiv čovek. Uvek se zahvaljivao za obavljen posao. Radili smo za vreme bombardovanja. Tada je dolazilo veoma mnogo ruskih delegacija, i Beograd je uvek upravo u vreme njihovih poseta posebno intezivno bombardovan.

Tehnički napredak otežava posao


– Ranije, kada nije bilo mobilnih telefona, bilo je lakše organizovati svoj radni dan. Podrazumeva se da su me našli kad god sam im trebala, pa sam ponekad morala da odložim neke planirane susrete ili, recimo, odlazak u pozorište. Ali sada mogu da me nađu i na pijacu, i u autobusu, i noću. Na primer, ako neko bez prevodioca kreće u Kazahstan, gde je vremenska razlika 5 časova, mene bude usred noći i mole da nešto hitno prevedem. Odem s posla u petak u 15:30 i ne planiram da bilo šta radim uveče... Međutim, retko se dešava da ništa nije hitno. Zbog toga sam uvek spremna za eventualne hitne pozive. Bivši predsednik Tomislav Nikolić je putovao u Jerevan na stogodišnjicu turskog genocida nad Jermenima. Tamo su bili predviđeni prevodioci za engleski i francuski, jer je bilo planirano da dođe Fransoa Oland. A onda se iznenada saznalo da dolazi i Putin. Telefonirali su mi i rekli: „Spremaj se, avion poleće u dva sata, hitno putuješ u Jerevan. I otputovala sam.

Ilustracija: Lična arhiva Ilustracija: Lična arhiva

„Viđam Putina svaka tri meseca”

– Prvi put sam videla Putina pre 12 godina na Paradi u čast 60-godišnjice Pobede. Naš premijer je išao tamo, a ja sam prevodila njihov kratki susret. Tamo su bili Buš Mlađi i Kofi Anan. To je bio redak slučaj, jer ja uglavnom prevodim kada dolaze u posetu političari zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Zatim je krenulo sa susretima, jer su naši češće odlazili tamo, a Putin je dolazio ovamo, tako da sam bila na prvoj strani u novinama kada je Putin posetio Marakanu. To su bile nekakve sportske novine. Šalili smo se na račun toga što sam ja prevela toliko ozbiljnih razgovora, a izašla sam u sportskim novinama.

 

Ilustracija: Lična arhiva Ilustracija: Lična arhiva

 

Naši političari često putuju u Rusiju, sigurno bar jednom u tri meseca. Ja prisustvujem njihovim susretima sa Putinom.

Putin je dosta smiren. Odaje utisak čoveka koji odlično shvata sve što se dešava i kome je u glavi sve potpuno jasno i na svom mestu. Uvek se zdravi i zahvaljuje. Jednom nam služba protokola u Kremlju nije objasnila kuda će krenuti političari posle susreta i treba li ih pratiti. Pošla sam za njima. Putin je ušao u lift, a ja sam stala ispred vrata ne znajući treba li i ja da uđem, jer može biti problema sa obezbeđenjem. Putin je primetio da oklevam i pozvao me: „Hajde, uđite brže! Pajehali!” On je, naravno, šarmantan!

 

Ilustracija:  Lična arhiva Ilustracija: Lična arhiva

 

Uzgred, mnoge Srpkinje bi se rado udale za njega, čak i one koje su već udate. Pa i mnoge Ruskinje bi isto to htele. Međutim, sve diplomate se veoma rano žene i dolaze u službu već oženjeni. Osim toga, za ovaj posao je potrebna velika koncentracija, tako da mi i nemamo nimalo vremena i mogućnosti za nekakve planove za lični život sa političarom.

 

Ilustracija:  Lična arhiva Ilustracija: Lična arhiva

„Prevodilac treba da bude neprimetan!”

– Kada sam tek počela da radim odmah su mi navedeni svi zahtevi vezani za oblačenje. Muškarci nose crno odelo, tako da je muškim prevodiocima lako – samo obuku crno odelo i ne primećuju se u grupi isto tako obučenih političara. Ženama je teže: moraju da nose crnu ili tamnosivu suknju srednje dužine, i obavezno sako. Ali mi smo žene! Želimo da budemo lepe i mlade! Zbog toga ja u ormanu pored crnih kompleta imam i ljubičaste stvari, i letnju garderobu u bež nijansama. Hulahopke su obavezne u svako doba godine, čak i na vrućini od +40 stepeni. Cipele moraju biti sa zatvorenim prstima. Sandale nisu dozvoljene. Sa godinama i stečenim iskustvom ja sam ipak počela da biram udobniju obuću, sa malim štiklama, jer radim sa muškarcima i moram da ih stignem, da se probijam kroz obezbeđenje i gomilu novinara, i gore-dole po stepenicama. U tim situacijama mi štikle samo smetaju.

 

Ilustracija: Lična arhiva Ilustracija: Lična arhiva

„Prevodilac koji kaže da voli konferencije za novinare najverovatnije laže”

– Konferencije za novinare zahtevaju maksimalnu koncentraciju. Tamo se sve govori u mikrofon, velika je verovatnoća da prevodilac pogreši, da ne čuje šta je rečeno, jer je mnogo buke, a pitanja se ponekad postavljaju veoma brzo. U susretu političara je jednostavnije. Čak i predsednika bez snebivanja mogu da zamolim da mi ponovi ono što nisam čula ili shvatila, da ne izmišljam ništa. Međutim, na konferenciji za novinare se sve snima, tako da prevodilac ne bi trebalo da skreće pažnju na sebe. Obično ne znam gde da stavim torbicu, u kojoj nosim sve što mi od jutra do večeri može zatrebati. Ta torbica stalno pada, ili mikrofon pada, ili slučajno zakačim mikrofon, a on je osetljiv i veoma glasno pišti. Bio je, recimo, ovakav slučaj: Dačić i ja smo bili kod Medvedeva, a zatim je bila konferencija za novinare. Dačić je dugo pričao, a ja sam jednu rečenicu nečitko zapisala tako da je nisam mogla pročitati i nisam je ni prevela. Tu sam stala, računajući da je Dačić iskusan i razume ruski, pa sam očekivala da će nastaviti u stilu „kao što sam već rekao” i ponoviti tu frazu da je prevedem. Međutim, Dačić se obratio Medvedevu na ruskom i rekao: „Eto, ona moju poslednju frazu nije prevela, a ja sam hteo reći da je naše prijateljstvo i tako dalje! Uostalom, ti već znaš, Dmitrij, kakvi su prevodioci. S njima je uvek neki problem!” A Medvedev kaže: „Da, da, ali zaboravio si još i protokolarce! Sa njima su još veći problemi!”

Eto, takve neobične situacije se dešavaju. To je još slučaj kada političar ima smisla za humor i nije težak za saradnju. Naravno, prevodilac sa manje iskustva bi posle te konferencije za novinare od sramote dao otkaz, ali to ne treba doživljavati tako. To je samo humor i zbijanje šala.

 

Ilustracija: Lična arhiva Ilustracija: Lična arhiva

„Prevodilačke muke”

– Mi se pripremamo za susrete, saznajemo kojoj temi će biti posvećeni, koji ministri će prisustvovati, koji izrazi mogu zatrebati. Polazeći od svog iskustva ja unapred pretpostavljam kakvih pitanja može biti. Važno je čije reči prevodiš i kome ih prevodiš. Na primer, ja prevodim predstavnika Srbije na ruski, a sa druge strane može biti prevodilac koji prevodi na srbski. Ako njega nema, onda ja sama prevodim sve. To nije problem ako političar tačno zna šta želi da kaže. Međutim, ako počne da razvodnjava... Takav je bio Koštunica. Tu treba zapisivati sva odstupanja od glavne teme, da ne dođe do zabune i da se nešto ne zaboravi. Veoma je važan lični odnos političara prema prevodiocu kao prema saradniku. Ima onih koji nas tretiraju kao uređaje koji se uključe i isključe kada je potrebno. Sa takvima je, naravno, teže.

 

Ilustracija: Lična arhiva Ilustracija: Lična arhiva

I političari su ljudi

– Ponekad u susretima političari razgovaraju o nekim privatnim stvarima. Na primer, Lukašenko je u mom prisustvu pričao kako je kopao krompir i sada ga boli koleno. Lavrov može da ispriča nešto o svojoj porodici. Uzgred, on i ja zapalimo zajedno na pauzama između susreta. Šojgu voli da priča o svome ocu i republici Tuvi, svome zavičaju. Ja 20 godina prevodim Šojgua. Jednom je u posetu došla Valentina Matvijenko i mnogo se prehladila. Dačić joj je ponudio da popije „Gorki list”. Ona je dugo odbijala, ali je prihvatila da proba kada joj je Dačić rekao da to piće voli njegov prijatelj Šojgu i da mu on uvek odnese nekoliko flaša na poklon. Sve zavisi od toga kako ko živi izvan politike. Toma Nikolić uvek svima priča o svojoj rakiji i svojim unucima. Ponekad nam neko nešto pokloni. U Belorusiji su nam poklonili ogromnog keramičkog bivola, a u Kazahstanu tradicionalne ukrase sa ornamentima.

 

Ilustracija:  Lična arhiva Ilustracija: Lična arhiva

Usavršavanje je osnova uspeha

– Ko hoće da postane dobar prevodilac mora postepeno da se usavršava u svim vrstama prevođenja – u simultanom, pismenom, usmenom, konsekutivnom, pred mikrofonom i u kabini. Stalno treba učiti, biti jak, ne bojati se političara, kontrolisati svoje uzbuđenje i sticati iskustvo. Tako se stiže do uspeha!

Katarina Lane,
Ruska reč

 



  • Izvor
  • Sofija Mrišuk, Tomislav Niolić i Nursultan Nazarbajev. Ilustracija: Lična arhiva / Ruska reč/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

„Suparnički odnos“ Vašingtona sa Rusijom sprečio je potpuno obelodanjivanje onoga što je znao, rekli su izvori listu


Ali uprkos neviđenim vojnim merama koje su kolektivno preduzele zapadne zemlje, ništa im nije pošlo za rukom! Jer tvrda vera srbskog naroda, njegova nepokolebljiva vernost Hristu i Crkvi, kao...

Napadačima na Crocus Citi Hall iz Ukrajine su prebačene velike sume novca, saopštio je ruski istražni komitet.


Neki ruski poslanici pozvali su na ponovno uvođenje smrtne kazne


Neslanje delegacije u SAD bila je „poruka Hamasu“, izjavio je izraelski premijer


Ostale novosti iz rubrike »